Ljeto mi je nedavno pisalo...
"M..sada stani i poslušaj me dobro.
Dopusti da te vodim, daj mi ruku, predaj se.
Stavi inat u korak, upri pogled prema nebu, ajde odreži tu kosu punu tuge, stavi cvijet u osmijeh, potrči za leptirima, obuci haljinu od zvijezda
Uzmi zmaja i pusti ga visoko, ne do neba nego preko i nađi tu svoju bajku da ju pričamo zajedno u toploj ljetnoj noći
Sjeti se kako se diše sa zvijezdama i samo diši...slušaj svoj dah
I pusti sav teret u jednom dimu cigarete , u jednom rasplesanom ritmu, poliži prste umrljane džemom od jagoda i suza"
I jesam...prisvojila sam ga kao nikada u životu
I ukrala sve zvijezde i zavela samu sebe sobom i kroz sebe
I smijala se noćima i sanjala danju
Odrezala kosu i namirisala se ljetnim dahom
Prodala sve svoje riječi u zamjenu za trenutak
I nekako su se neki kojima se nisam nadala pojavili kao da su poželjeli komadić tog mog savršenog ljeta
Ljeta radosti, slobode i istraživanja prostranstva sebe
Iznenada, nenajavljeno, bez puno objašnjenja o svom izbivanju
I netko me je odveo da se zavedem tišinom šume, noćnom glazbom zrikavaca, svojim korakom koji odzvanja ...
I prisvojit ću i jesen..mislila sam..
I znaš...ne znam da li si se sjetio mojih riječi da želim nečiju ruku u svojim šetnjama ili je bila čarolija trenutka
Ne možeš me više impresionirati svojim riječima, one su samo skup slova
Ne možeš me više zavesti jer sam se zavela ljubavlju u sebi
Ne možeš me očarati jer ja sam začarana životom uvijek bila...
Ali volim tvoju prisutnost dok me zavodi šuma
I tvoju ruku u mom ljetu dok me zavode zvijezde i dišem s njima..kroz njih..
I dalje me ne drži tlo..moj pogled je uvijek podignut i uvijek ga sustižem i preskačem
Trostrukim saltom, piruetama kasnoljetnog nokturna , lakoćom hoda kroz trenutak
Bez težine, tereta..samo lakoća bivanja u ljetnoj noći
I prisutnost u svom dahu ..
I ja ne znam zašto se neki ljudi ponovno sretnu i da li to ima puno smisla
Ali više me ne zanimaju razlozi već samo dodir trenutka u kasnoljetnom nokturnu
Post je objavljen 12.08.2012. u 23:00 sati.