Vrlo originalni koncept: ispričati priču unatrag, od kraja do početka, od smrti pa do rođenja. Zanimljivo, ali teško za čitanje - što zbog tog uvrnutog tijeka, a dijelom i radi pomalo nezgrapnog stila pisanja.
Obratni tijek u nekim je situacijama, barem u prvom dijelu knjige, bio ponekad i komičan. No, kasnije, kad se otkrije pravi identitet Toda Phrijateljskog, postaje i mučan. Tod je, naime aktivni učesnik nacističkih logora smrti.......
Samo zbog originalnost, knjigu sam otčitao zbog kraja.
Prva rečenica:
„Izdigao sam se iz najcrnjeg sna i našao se okružen doktorima... američkim doktorima; oćutio sam njihovu živost koju su jedva držali na uzdi, istu kao gustoću njihovih dlaka na tijelima; prijeteći dodir njihovih prijetećih ruku – doktorskih ruku, toliko snažnih, toliko čistih, toliko aromatičnih.“
Posljednja rečenica:
„I ja, u nutrini, ja koji sam stigao u pogrešnom trenutku – ili prerano, ili nakon što je za sve bilo suviše kasno.“
Zanimljivi citati:
„Ne razumijem. Irene i dalje navraća u stan, no susrećemo se sam slučajno. Gotovo je. Izgleda dobro raspoložena; izgleda kao da joj je laknulo. Dvaput tjedno osvetnički navrati da zapraši stan, uprlja sve suđe i uneredi krevet. Na kuhinjskom pultu ostavi neka četiri dolara – iako je odnedavno cijena pala na tri i pol.“
„Budućnost se uvijek ostvari.“
Post je objavljen 08.08.2012. u 18:33 sati.