Dodirom šutnje nakislih njiva
neba dodirujem ponosom lažnih
isto tako nakislih uspomena
stvorenih po uzoru tragičara.
Nekad smo njive valjali tijelima
pokriveni maglama obranih jeseni
živo-žute, živjele su u nama
dugo, dugo još poslije šutnje.
Tame su bivale češće, spokojne
jutra je i dalje netko dole klao
zidanja su prerasla kultove
sebe smo nagradili strijelom
Amor krvavih ruku
umoran na koljenima
na njivi šutnjom oranoj
poražen opet od mene
jedini Bog slabiji od mene.
Post je objavljen 07.08.2012. u 02:17 sati.