Negativom nabijeni post, unatoč trudu da ispliva nešto "eskapistički" pozitivno...
Zadnja u nizu negativnih prognoza stigla je iz Europske banke za obnovu i
razvoj (EBRD), koja predviđa da će Hrvatska ovu godinu završiti s
gospodarskim minusom od 1,2 posto BDP-a. Rast bi mogao biti ostvaren tek
dogodine, ali samo ako napokon krene val dugo najavljivanih inozemnih
investicija.
Prvo, "Europska banka za obnovu i razvoj": po mojim dosadašnjim saznanjima jedna od niza mafijaških organizacija (kao i USAID i slične). Glavić na spolovilu kurviša-oruđe penetracije, vlastitog užitka i vladanja i podređivanja drugih. Kurviša ili možda siledžija...
Kako ove organizacije funkcioniraju? U sprezi sa raznim ekonomima (i velikim dijelom političarima) koji zablate državu i obave svu predigru zajedno sa njima (svodnici), nude "pomoć" (otrovni kredit).
Drugo: Hrvatska će završiti u minusu, to nam ne trebaju oni reći, jer se jasno vidi, a kao posljedica događanja od prije 10ak godina se moglo jasno i predvidjeti. Pa i puno prije.
Treće: Rast bi mogao biti ostvaren tek dogodine... Naravno! Stvaraju scenu rasta kao fatamorganu u točno određenom smjeru kojim se trebamo kretati kako bi uzeli njihov otrovni kredit.
Četvrtvo: Pojam otrovnog kredita (kad ga se već spominje). Vrh svjetske moći koristi aparate poput Američkih Federalnih Rezervi (umjetna tvorevina sa debelim smislom za mega prevaru), kako bi jednostavno "izmislili novac" (naštampali) i posudili ga određenim krugovima kroz bankarski sektor. Ti krugovi su u razvijenim zemljama i imaju obvezu vraćanja kredita. Sa kamatom, naravno. Na izmišljenu vrijednost!
E, sad dolazi tekovina na čijem smo kraju mi. Taj kredit (izmišljena vrijednost) se posuđuje dalje i sve šire u koncentričnim krugovima sve dalje u sve nerazvijenije zemlje (sa sve otrovnijim posljedicama). Svaki bankarski sloj u nizu uzima svoj dio kolača dok se prirodni zakon ravnoteže spontano nameće i u ovom fenomenu. Naime, svu nepravedno stečenu blagodat koju uživaju svi u ovom nizu, zapravo netko stvarno mora i zaraditi. Izmišljeni novac sa kamatom čiji tvorci i "dileri" izmišljanjem te vrijednosti žive na visikoj nozi od svoje fantazije, vrlo lagodno ali lažno, zaista netko mora odraditi. Tako na drugom kraju spektra udobnog zemljaskog života imamo ljude koji jednako tako začuđujuće, ali stvarno pate. Zakon spojenih posuda funkcionira koliko god mi sumnjali u njega. A sumnjamo unatoč iznimnim količinama nepravde zamaskiranih velikim zemljopisnim udaljenostima i kompliciranom predstavom ovog, zapravo vrlo jednostavnog sustava. S jedne strane postoji vrh nekolicine obitelji (tipa Rothschilds, Rockfeller i ostali), koji posjeduju vrh svjetske moći i bogatstva, a za nepovjerovati, uopće nisu medijski izloženi (kad oni i posjeduju te iste medije). Nakon njih slijede sve druge "izabrane" obitelji (izabrane=prodale dušu). Dalje se sve spušta preko bankarskih centara moći (npr "Fed"-si) koji nameću i šire "Novi svjetski poredak" sa svojim "ekonomskim metodama". Masa stanovništva sve to tolerira jer im je kao ideal indoktriniran bogat čovjek. Odnosno, radi se o tome da dosta ljudi koji više i pate nego uživaju podržavaju ovaj sustav samo svojom težnjom da se ubace što više na bogati dio spektra. U isto vrijeme, iz arsenala bogatih aktiviran je vojno-industrijski kompleks koji stvara profit sam sebi svojom aktivnošću (ali financiran porezom odnosno haračom), a po glavi ga tapše i sa lanca puštaju isti vlasnici banaka kako bi u svijetu napravio ono što njima odgovara: Ovdje rasturiti jedinstvo, ovdje nametnuti svoju prodanu dušu, ivući rude, nametnuti jeftini rad... Ova hijerarhija nepravedno stečene (zapravo Sotonski omogućene) zemaljske moći i svih užitaka koji dolaze s njom (jahte i vile bez kapi znoja) se pruža iz jednog smjera a iz potpuno suprotnog smjera postoji hijerarhija nepravedno potlačenih čija bijeda je u biti rupa nastala stvaranjem materijalnog dobra za užitak ovih prvih. Masovna bijeda i kočenje u razvoju omogućava bolesne užitke i moć manjine. Sav taj užitak zapravo ne može doći niotkud i morao se stvoriti od nekud. Pitanje je odakle? Iz mase potlačenih prekomjernim radom, izbombardiranih reklamama, ispranog mozga o tome što se događa i kako treba živjeti (trošiti trošiti i trošiti) a u zemljama u gorem stanju od Hrvatske ratovima i glađu.
Tako je podmiren nepopustljivi prirodni zakon čak opisan u udžbenicima fizike (E=mcˇ). Energija i materija su nerazdvojni par i prelijevaju se jedno u drugo. Banalni primjer je da se ne može dobiti toplinu (npr za grijanje) ako se ne sprži određena masa plina, drva ili struje (nastale gorenjem plina drva struje, pada vode podignute ishlapljivanjem sunčevom energijom) ili sličnog.
Tako je sve na Zemlji. U materijalnom svijetu ništa se ne može stvoriti od "ničega". Mora postojati energija i materija. Posude su spojene koliko god mi to odbijali priznati i koliko god mi to nazivali paranojom ili teorijom zavjere.
Sav užitak i moć naših domaćih Rockfellera, i jahte raznih Ceruma te čitave ergele prodanih poslušnika i sličnih zapravo je sve ovo opisano, samo na državnoj razini. Sav njihov imetak je netko zaista odradio. Počevši od prodavačica i radnika sve do radnika u cijeloj mašineriji proizvodnje pa u konačnici do kupaca koji negdje drugdje crnče ili skapavaju. Mašinerija se vrti, a pojedinci, svatko za sebe, je zauzeo svoju poziciju. Svatko ima svoju poziciju na koju pristaje i za koju se odlučio. Netko je postiže već rođenjem, netko tek masovnim lizanjem šupaka, netko isključivo po savjesti, uglavnom svatko za sebe odlučuje koji će kotačić u mašini biti. Tako funkcijonira svjetska ekonomija koja je u svojoj nenormalnosti zapravo sve globalnija i sve homogenija.
Tako se dolazi do zaključka da upravo ova vijest nije ništa do šuplje propagande koju možda ni njeni pisci na žalost ne shvaćaju u svoj njenoj pokvarenosti (ili je ne žele shvatiti da bi i oni dobili dio kolača koji su pristali jesti). Ova propaganda svoju snagu ima u surovom istinom podatku o gospodarskom padu (nepobitna činjenica). S druge strane na ogledalnom pricipu se servira takozvano rješenje a u biti primanje najvećih otrova. Radi se o otrovnim kreditima zapakiranim u najljepši celofan odnosno nazvanim stranom investicijom. U ovom trenutku padamo na podsvjesnoj razini na laskanje jer ako netko želi investirati u nas onda nam se nameće dojam da nas smatraju potencijalom za razvoj. Ovo se sve već radi po šabloni i toliko je razrađeno i toliko smo za njih "mačji kašalj".
Tijek scenarija bi zapravo mogao biti kao u Grčkoj. Naš pad na koljena, u ekonomskom smislu, zvanje pokvarenog MMF-a i sličnih kvazi-humanih organizacija samo je otvaranje usta za gutanje otrova od kojeg će nam biti još gore. Gospodarski pad će po mojoj procjeni biti veći od 1,2% jer trenutno imamo takav mentalitet (a koji je iznjedrio i takvo vodstvo i čitav samo sebi svrsishodan državni aparat) koji tvori tromost "jata gusaka u magli". Smjer kojim ide jato, način na koji ide i ova njegova tromost zasigurno da vode tamo gdje je gospodarski pad još i veći. A evo malo je onih iz mase tog jata koji zapravo vide sve to a još manje je onih koji su spremni mijenjati taj smjer počevši od sebe.
Jer od guske se traži da postane galeb. Ne onaj dalmatinski već Jonathan Livingstone.
Nije toliko bitno na kojem si kraju spektra već u kojem smjeru vučeš sebe i ostale. Odnosno, što je tvoj ideal? Biti bogat, imati, ili pak dobro djelovati, biti.
A kad smo već kod spektra Biblija lijepo kaže: Lakše će deva kroz iglene ušice proći nego što će bogataš u raj. Pa čemu težiti tome da ti teže bude uživati jer raj je zapravo jedino pravo zadovoljstvo (ili možda mir, nisam siguran u svoje izražavanje) koje nema vremeskih dimenzija, bez kraja a započinje već ovdje, među nama.
Zapitaš li se kadgod koliko si zavaran neprimjetnim prelijevanjem nijansi, te gdje si u svemu ti i tko zapravo nastojiš biti.
Da li živiš u raju ili paklu ili gdje si više, te što širiš po ovome svijetu? Da li drugima stvaraš jad ili ...
Post je objavljen 26.07.2012. u 10:53 sati.