krenuo je kući, sa mora
u nedjelju
starom plitvičkom cestom
u sumrak
brujeća mašina je kotrljala stari kombi
zviždukao je tiho taktove posmrtnog marša
to mu je ostalo iz vremena dok su ga još zvali na sprovode
sad, ili više nitko ne umire,
ili ga ne zovu na karmine...
a uopće ne jede i ne pije toliko puno da bi to ožalošćenu porodicu bacilo u doživotne dugove,.. sve je to prenapuhano
ljudi su zlobni, svašta izmišljaju...
mrklu noć pred njim je osvjetljavalo slabašno svjetlo farova
ali dovoljno jako da već u daljini vidi tablu na kojoj je pisalo
jošani
uz cestu, pored table je stajala djeva u bijeloj haljini te mahala
nedvosmisleno ga pozivajući da stane...
nije baš imao izbora
ne možeš samo tako ne obazrijeti se na nečije pozive za pomoć
ne na pustoj cesti
u ponoć
ušla je u mrak njegova automobila
bez riječi
"čudan neki gost. šutljiv" pomišljaše twirl
pristojnost je nalagala da ni on ne uznemirava šutljivu djevu
pa nije ni pokušao zapodijenuti razgovor
ako želi, reći će i bez da ju išta pita...
a, ako ne,.. ne
pećani
pisalo je na tabli nakon nekog vremena vožnje kroz noć
učinilo mu se da bi trebali biti prvo pećani, pa onda jošani
ali, valjda je pobrkao
jošani
jasno je vidio tablu
"zar nije suputnica ušla u jošanima?"
"ili postoje dva?"
djeva u bjelom i je dalje šutila
pećani
"gle, i dvoji pećani.." u sebi je promrsio
vozio je dalje
pažljivo prateći cestu, da bude siguran da je na pravom putu
jošani
tu ga je stislo pri srcu, ali je nastavio voziti
pećani
očekivao ih je, pa se nije iznenadio, samo je jače stisnuo papučicu gasa, da što prije prođe ova čudna mjesta
jošani
iako je bilo hladno u lici, noću, osjećao je kako se znoji
pećani
suvozačica nije davala znakove da je primjetila kako se
nešto neobično događa
"možda spava, sirotica, neću je bezveze buditi"
jošani
srećom je napunio pun rezervoar, pri odlasku s mora, pa se nije brinuo oko toga, barem
ima dovoljno goriva da prođe tolike jošane i pećane, mada mu nije bilo jasno kad su se toliko namnožili
pećani
možda su se mještani posvađali pa je svatko stavio sebi tablu
jošani
mžda su susjedna sela bila zavidna, pa su se i ona tako nazvala
pećani
noć je odmicala
jošani
čvrsto je držao upravljač
bitno je ostati priseban,...
pećani
jošani
pećani
prestao ih je brojati odavno
već je noć počela uzmicati pred zorom
i bjelina dobivala konture djeve koja ju nosi..
"stani!" progovorila je ledenim glasom "vrijeme je, moram izaći"
"hvala ti na vožnji...čekala sam te. osam godina te nije bilo ..osam
dugih godina, no ja ionako imam vremena...bitno je da si me odvezao sa
onog pustog mjesta. konačno slobodna!!!"
TWIRLEEEEEEEEEEEE!!!!!!
zaderala mi se na uho
kad se kombi zaustavio pored table
jošani
(mrzim kad se deru na mene, bezveze)
"pa ti si me cijelu noć vozio u krug!!!!"
reče
crnoj smrti posestrima bijela,
zmijska kosa niz rame joj pada,
čelik-zubi stištu se od jada,
krvav mjesec oči su joj plamne,
a sred
noći vijore se tamne.
bijela halja-gole kosti krijuć,
crni uzduh bijelim
bičem bijuć.
u me gnjevnim okom gleda.
drugo joj je bilo stakleno.
znam po tome jer se špekula otkotrljala niz sjedalo, kad je nestala
Post je objavljen 19.07.2012. u 01:03 sati.