Zašto racionalisti uglavnom odbijaju biti kreativni, uvrstiti je u svoj praktični-život, odnosno, zašto izbjegavaju razmišljati na kreativan način?
Naprosto jer im to vrijeđa ego. Pronaći alternativu, rješenje, način da se stvari izvedu kad su uvjeti loši ili kad iskrsne neki nepredviđeni događaj pa prijašnja strategija nije više opcija.
Imam dojam da uvijek traže kraće rješenje. Prečac, obilazak. U malo toga ustvari uranjaju do kraja. Zato se jako teško mijenjaju.
Ne vjerujem da bi se izgubila učinkovitost kad bi se u razumna rješenja dodalo malo kreativnosti, baš obratno...
Lakše je ne biti kreativan kad danas možeš kupit sve. Još malo pa će izumit ventilator specijalno za hlađenje jaja dok gledate tv, iako je opet i lakše obuć stare gaće s izbušenim rupama. Ali trebalo bi mućnut glavom, trebalo bi i ponizit se i izbušit te rupe vlastitim rukama...!
Daleko je lakše odbiti raditi nešto ručno ili mozgom ili fizički i čekati trenutak kad ćeš nakupit dovoljno love da kupiš tu neku supertehnikaliju...
Kreativnost se jako dobro razvija kad su uvjeti ograničeni. Već dok tražiš rješenje ili barem smjernice..!. I dok razmišljaš svojom glavom.
Dok reagiraš na svakodnevne stvari oko sebe s pozornošću.
Sve to pomaže razvijanju karaktera, ali i mozga.
Razmišljajući kreativno čovjek upoznaje sebe, svoje mogućnosti, a i ograničenja, koja jednom, kad ih utvrdi, pažljivo procijeni na koji će ih način prebroditi i kamo ga to vodi.
Juriti bezglavo prema nekom cilju ili idealu predstavlja pomor za moždane stanice. (ili-post za moždane stanice)
Mislim da bi svatko trebao ušutkati glas u glavi da smo luckasti ako razmišljamo svojom glavom i na svoj način.
Ili da smo tobože pametniji kad samo slušamo druge.
Post je objavljen 11.07.2012. u 14:33 sati.