Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

Kako je lijepo raditi od doma ma gdjegod to bilo....

Od svih stripova koje sam voljela čitati kao mala, samo jednom se sjećam naslova. Bio je to Miki i "Svugdje pođi, ali kući dođi". Mnogi su me do sada pitali: "Where is home?", a odgovor je uvijek isti: "There are 2 homes; Dublin-home and Croatia-home.". I stvarno, volim oba mjesta, ali ne znam baš da bih jednako osjećala da dolazim u Croatia-home jednom do dva puta godišnje, na to potrošim cijeli godišnji od 23 dana i ostatak vremena provodim radeći u Dublinu.

Ne znam do kada će trajati moja idila, ali ovog časa, da kucnem u drvo, ne bih se ni sa kim mijenjala. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, poslu koji me ne veže previše uz mjesto i pametnim managerima u mojoj firmi, preko ljeta radim iz Croatia-home s pogledom na more. Ja i u Dublinu službeno radim od kuće i odrekla sam se radnog stola u firmi još prije više od godine dana. Međutim, počela sam tako raditi i puno prije .... Već prvog ljeta, moj tadašnji pametni people manager, David mi je predložio da odradim bar 2 tjedna prije godišnjeg iz Hrvatske jer je vidio koliko patim za suncem i koliko me iritira kišno ljeto. Bila sam ozbiljno razmišljala da zatražim premještaj u Montpellier zbog vremena, ali ovo jednostavno dvotjedno rješenje je promijenilo sve. Mjesec dana na suncu i moja ljubav prema Irskoj je bila zapečaćena. 
Godinu poslije smo počeli puno raditi s Azijom. Mogla sam mirno nastaviti prema europskom radnom vremenu, ali budući da smo imali sve uvjete za rad od doma kad treba, često bih organizirala sastanke oko 7 - 8 ujutro tako da kolege u Aziji ne moraju ostajati u uredu navečer. Taj početak od 1 do 2 sata ranije je značo da se spojim iz kuće, a kasnije više ne bih ni išla do ureda. Tako je počela moja ljubav prema teleworking-u i prije 2 - 3 godine se pretvorila u stalni ostanak doma; doma u Dublinu ili doma u Hrvatskoj.

Ljudi s kojima radim su svugdje po svijetu, komuniciramo preko telefona i zaista je svejedno sjedila ja na Krku, u Rijeci, Dublinu ili Tasmaniji. Jedino je bitna dobra internet veza. Ono što me ovdje često pitaju je kako mi šefovi znaju da radim. Jednostavno jer mi je posao jako mjerljiv ... ili napravim što moram u roku ili ne ...


Kad sam u Dublinu, činjenica da ne gubim vrijeme na putovanje je velikih sat i po do dva dobitka u danu. Činjenica da mogu biti u Hrvatskoj kad mi se svrti je fantastična. Činjenica da ujutro mogu u miru polako doručkovati i pročitati vijesti je predivna. A još kad je to ljeti u hladu moje smokve ..
Photobucket
Dan odmah ima bolje temelje bez strke. Obožavam spori početak ujutro....

To je moje viđenje teleworking-a. No, iznenadilo me kako ga dijeli mali broj ljudi i kako ih je malo odabralo tu opciju kada je bila ponuđena kod nas u firmi. Razlog kojega najčešće čujem je socijalna komponenta. Mnogi kažu da će im faliti komunikacija s ljudima ako rade od kuće. Na prvu mi je to bilo čudno jer računam da svi imaju bitnije odnose van posla, ali očito nije tako ....
Kad sam sada preko ljeta na Krku, meni je npr. neprocjenjivo da tijekom pauze mogu odmoriti oči na terasi iznad mora ili se baciti u more. No, nemojte me sada zamišljati kako dan provodim s koktelom na plaži ... naprotiv. Baš mi je gužva na poslu zadnjih mjesec dana i da vas utješim, pomaknula sam odlazak na godišnji koji je trebao početi sljedeći tjedan....Vidim sve kroz blog kako me sažaljevate sretan. Meni je neprocjenjivo da mogu provoditi ljetne večeri i vikende s nećacima, obitelji i prijateljima.... 
Volim ta svoja dva doma ....Kucam opet u drvo ... dok traje, traje ... A kad i ako jednom prestane, onda ću razmišljati što i kako dalje sretan.

Rosso di sera je najavilo lijepo vrijeme ...
Photobucket
Želim vam lijepi petak i još ljepši vikend!

Post je objavljen 20.07.2012. u 00:48 sati.