I zgrabila sam svoje ljeto..strgala sve zastore da ga bolje vidim,
Izoštrila pogled, pretvorila se u uho da bolje čujem..sve ono što sam si dozvolila ne čuti
Mirisi ponekad ima drugačiji ton, onu notu koja mi je nekako prije bježala, ruke kao da imaju dimenziju više, oštrinu i istančanost
A ovo moje ljeto vruće je zaista i izvlači iz svake moje pore sve ono što mora otići...mora..
Kap po kap, curi, teče, odlazi..nepovratno i zauvijek..
Ne govorim puno, ne pišem puno..
Slušam, osluškujem, dodirujem, gledam, promatram ,
Otkrivam, sahranjujem, kopam duboko i zadržavam se stopalima na zemlji..
Volim njen dodir...
Lako je doći do nečijih riječi
Teško je otkriti nečiju tišinu
Sudariti se s njom..slučajno
Divno ju je dotaknuti, postati dio nje
Ljudi su nekako slični kada govore ali potpuno različiti u svojim tišinama
Zamišljeno lutajućim, čeznutljivo razigranim, sjetno samotnim..
Ili u onim prepunim osmijeha, gladi i želje za životom, rječitijim od bilo kojih riječi
Tišine vrište, urlaju, bježe, trče, lome
Skrivaju se u kutku mahnitog traganja za sobom, za nekim...
Pjevaju plešući najdivniji ljetni ples, nošene vodom oslobođenja, mašući krilima boja sutona
Hodaju jedne kraj drugih..ponekad se dotičući, prepoznajući..
Ja ti ne mogu reći koje su mi tvoje najljepše riječi
Mogu ti samo reći koja je tvoja najljepša tišina
Ona u kojoj se znamo...
Post je objavljen 04.07.2012. u 23:12 sati.