( nešto kao „bonus story"...)
Seksualni oportunist Skako Oroz, „najcrnji brojler“ u časnoj lozi Oroza, a bilo ih je garavih k'o sam vrag, rodom sa Upalog Brda podno planine Pobabimice, mislio je na seks najmanje 17-18 sati dnevno, a u ono malo vremena što je spavao kad nije jebavao, sanjao je kako gol trči poljem rumenih makova i igra se „lovice“ sa 7 mladih sekretarica, odjevenih u plave kape i crvene marame…i ništa više…
San nije nikom spominjao; ni prije, a ni poslije; jer mu je i sam seks, uza sve radosti, uzrokovao dovoljno problema u životu.
Zbog njega je, naime, zakasnio na neke važne događaje, što ga je koštalo političke karijere…ili nije…
Prvi je put, još tamo sedamdeset i neke kao mladi obećavajući politički kadar, zbog odnosa s drugaricom Dragoljupkom Dražicom, s kojom je sasvim slučajno zatekao nasamo u odajama matičnog komiteta, te joj održao političku lekciju pod radnim naslovom „Par-ti i ja, nabijem ti ga“, zakasnio na svečanu dodjelu članske knjižice nekom „popu“, koji se „dobrovoljno“ odrekao Boga, kažu pod puno manjim mukama…
Na inicijativu Skakinog prijatelja iz djetinjstva i jednog od glavnih sekretara CK KP PPK Ljube Nježnika, naizgled najgrubljeg od svih iz loze Nježnika sa planine Postričevice, a bilo ih je grubih k'o sam vrag, koji je oduvijek bio potajno zaljubljen u njega, usprkos činjenici da je bio sretno oženjeni otac troje tuđe djece, između ostalih i jednog Skakinog, incident je zataškan, a Skako je završio kao općinski kurir, što je u to vrijeme bio veći čin od poštara…
Nakon Domovinskog rata i kraćeg političkog nedjelovanja, obojica su se ponovo našla u politici; Nježnik u vrhu Stranke, a Skako opet nekako pri dnu; a kad se ukazala prilika za napredovanjem, ponovo mu je seks pomrsio račune…
Zbog mlađahne tajnice Margarite Ritice, s kojom se potajno zatekao nasamo u tajništvu Stranke, te joj održao političku lekciju pod radnim naslovom „Zna se…u se, na se i poda se“, zakasnio je na svetkovanje Prve pričesti nekog bivšeg „partijanera“, koji se bez po' muke odrekao Tita kad je za to došlo vrijeme…
Incident je ponovo zataškao Nježnik, još uvijek ludo zaljubljen u njega, usprkos nekim novim činjenicama, a Skako je završio kao stranački kurir, što je bio puno veći čin od poštarskog, jer se radilo o puno većim ciframa koje su kolale…
Pod stare dane, nekako po prirodi stvari, našli su se Stranci Priklonjenika, a Skako je još jednom zbog seksa zakasnio na priliku života.
Tog je puta, zbog vrckave upraviteljice Staračkog doma Milousne Stidnice kojoj nije držao nikakva predavanja jer mu je jezik bio prezauzet, zakasnio na sastanak pomirenja svih nekad zaraćenih strana, na kojem je kao pečat novog početka trebala biti potpisana peticija pod radnim naslovom „Penzije svima, pa i njima“ i upućena nikad formiranoj „Vladi Stručnjaka“…
Od potpunog političkog brodoloma, Skaku je, naravno, spasio Nježnik, povukavši ga kao osobnog savjetnika u svoje „Ministarstvo za češkanje muda i milovanje tjemena“, gdje su sretno ministrirali do kraja života…u nikad iskazanoj i neuzvraćenoj ljubavi…
Jednom zgodom, zbunjen činjenicom da godinama ništa ne rade, Skako je upitao:-A šta će narod reć' na sve to?
-Šta narod zna?-mirno je odvratio Nježnik.-Jebeš narod!
-Ma, zna narod sve, al' k'o što kažeš…-dodao je Skako.-…jebeš narod!
Post je objavljen 21.06.2012. u 12:41 sati.