Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/justthepine

Marketing

Stotku smo prebacili

Ovaj tjedan završava školska godina koja je za mnoge ljude jednaka kao i ostale prije nje. Nekima je uzbudljiva jer su prvi puta krenuli u školu. Nekima je posljednja u osnovnoj školi, a neki su maturirali pa kreću u ozbiljnije živote vode. Kod mene, u mom malom selu (ajmo reć da je još uvijek selo) je ovo stota školska godina. Prošlo je 100 punih godina od kada su otvorena vrata NIŽE PUČKE ŠKOLE U MIRNOVCU. Taj smo događaj obilježili u srijedu, 07. lipnja 2012. godine.

Dugi niz godina su djeca s ovih prostora putovala u školu koja se nalazila u općini Podvrh. To je zaista bio dalek put. Posebno kada nije bilo autobusa i sličnih prevoznih sredstava. Osim toga, mnoga djeca su bila siromašna pa je takav put bio još teži zbog neimanja adekvatne obuće i odjeće. Kako je populacija rasla, tako su se i ljudi počeli buniti i tražiti neku bližu školu. Glas naroda je poslušan i 1909. godine za 13.000 kruna otkupljena je već gotova zgrada bivše Austro-Ugarske vojarne u posjedu obitelji Reiser. Prošle su još dvije godine dok se zgrada nije uredila kako dolikuje jednoj školi. Tako su 15.09.1911. otvorena vrata na čijem je zidu pisalo "NIŽA PUČKA ŠKOLA U MIRNOVCU". Djeca, koja su živjela u mom selu, kao i u susjednim selima su krenula pohađati tu školu. Prvi učitelj je bio Branko Borovečki. Prve školske godine je bilo 119 polaznika škole. Branka Borovečkog na mjestu učitelja je naslijedio Franjo Lodeta.


Originalna fotografija prvih učenika sa prvim učiteljem Brankom Borovečkim.

Škola je postala četverorazredna 1929. godine. Tih godina je broj učenika varirao. Ponajprije zbog siromaštva, ali i ne brige roditelja kojima je ipak bilo bitnije da im djeca idu na pašu s kravama, da se pajceki i kokoši nahrane i za njima čisti nego obrazovanje djece. No svijest o školovanju je brzo doprla do ljudi tako da broj učenika nikada nije pao ispod 100, a dosegao je brojku od čak 260 polaznika škole. Škola je djelovala kao samostalna sve do 1960. godine kada je potpala pod Osnovnu Školu Janko Mišić (danas OŠ Samobor). 1972. godine, općinske vlasti otvaraju novu školu koja se nalazi između naše škole i Janko Mišića. Kako smo bili bliže njoj, potpali smo pod novoosnovanu Osnovnu Školu Bogumil Toni. Do dana današnjeg se status nije mijenjao.


Pravila u školi.

Zgrada škole je zaista stara. Kako je bilo rečeno, ona je bila dio vojarne Austro-Ugarske vojske. Zbog dotrajalosti i neadekvatnih uvjeta, nastava posljednje školske godine u toj zgradi je održana 1983./1984. Ne, nismo išli u grad u školu nakon toga. Vlasti u općini su odlučile da se podignu dvije montažne zgrade škole koje je izgradio slovenski Marles. Radovi su završeni 1983. godine. Jedna zgrada je podignuta u Farkaševcu, a druga je podignuta na zemiljištu 50m dalje od zgrade stare škole. Prva školska godina u novoj zgradi je odrađena 1984./1985. Ja sam postao dio nje školske godine 1985./1986. kada sam krenuo u malu školu, a prvi razred sam upisao školske godine 1986./1987.


Spomenica škole.

Sama proslava je bila lijepa. Sva djeca koja pohađaju našu školu su sudjelovala u priredbi te je ona potrajala skoro dva sata. Pomogla su i djeca iz matične škole kao i neke učiteljice. Hvale vrijedan trud koji je zaista i bio za pljesak. Kasnije se nastavilo domjenkom (kakva je to proslava bez jela i pijače), a kada je pao mrak, krenuo je kratak, ali impresivan vatromet te se završilo malom svirkom i čagicom. Kad se učiteljice raspojasaju... E to treba vidjeti i doživjeti naughty

Post je objavljen 14.06.2012. u 11:15 sati.