Draga Metamorfozo
Dugo te tražim, nadam se tebi i iščekujem te ,no nekako si uvijek bila zauzeta. Nikada nisi imala dovoljno vremena da se prepustiš, da mi se predaš, da si tu...
Predavala si se njemu, njima, riječima, obećanjima, zavjetima i zakletvama, molitvama i čežnjama. Lažima svilenkasto upakiranim u nadu od koje klecaju koljena.
Vrijeme si davala tugama, mnogim suzama, mislima i žudnjama za komadićem neba. I postavljala pitanja oblacima.
I tražila kraj duge i početak horizonta. Zatim si tražila sjaj i brisala mjere, tražeći onaj svoj okus sreće u mnogim danima i noćima .
Svoju boju, samo svoju riječ, onu jedinu koja će biti tvoj odraz, slika, ogledalo. I čekala si ponekad i čudo, trenutak bezvremeni i neopisiv, prošaran nijansama ushita, zaigranosti i mahnite gladi za životom.
Zatim si svoje vrijeme poklanjala divljenju povezanosti, srodnosti i bliskosti, neumoljivo i s razumijevanjem vjerovala u razumijevanje, dobrotu i nanovo razbijala koljena, lomila nokte i hrabro trgala strahove zubima da bi možda našla način da ponovno nađeš svoju sjenu.
I tražila si se...itekako si se tražila. I pronalazila si se na najneobičnijim mjestima. U Mjesecu i vjetru, u šetnjama sa svojom dušom , u mnogim rječitim tragovima ispisivajući se do najvećih ogoljenja i osjećajući se gola do srži, do zadnjeg daha...izgarajući...
I od te siline riječi, stihova i misli, gubila si tlo pod nogama, preskakivala sebe i sustizala se, pa se nanovo vraćala..dva, tri koraka naprijed pa pokoji unazad
I znam da si bila dugo u tunelu ali ti ipak uvijek vidiš onaj sjaj na kraju i stazu koja vodi..i korak postaje lak, kosa postaje lepršavija, pogled sjetno magličast u nijansama zelene.
I nije bilo lako, znam i često puta si bila prestroga prema sebi, prekritična i puna očekivanja
Ali ti si ulovila dobar val. Treba samo savladati vještinu održavanja na vodi. Na dobrom si putu, vjeruj mi...
I Metamorfozo...sada stani i poslušaj me dobro.
Dopusti da te vodim, daj mi ruku, predaj se.
Stavi inat u korak, upri pogled prema nebu, ajde odreži tu kosu punu tuge, stavi cvijet u osmijeh, potrči za leptirima, obuci haljinu od zvijezda
Uzmi zmaja i pusti ga visoko, ne do neba nego preko i nađi tu svoju bajku da ju pričamo zajedno u toploj ljetnoj noći
Sjeti se kako se diše sa zvijezdama i samo diši...slušaj svoj dah
I pusti sav teret u jednom dimu cigarete , u jednom rasplesanom ritmu, poliži prste umrljane džemom od jagoda i suza
Jer ja znam da ti jako dobro znaš da tvoju dušu ne može uništiti " proces", niti on, oni, svi ti paketi laži i besmisla, kutije poraza i ladice staklenih krhotina
Ne, baci ih i kreni...ja te čekam...
Ja zaista dugo čekam naš susret i obećajem ti mirise koje još osjetila nisi, okuse nove i nestvarne, dodire pune ljubavi...
Slike koje će te zaista ostaviti bez daha, melodije moćnije od života
I kreni sa mnom na putovanje ljepše od svih. Ne treba ti karta niti novac.
Prtljaga je potpuno suvišna..sve je tu..u tebi..
Treba ti samo divlja želja , paket smijeha i fluidi koje nosiš oko sebe
Volim te jako i izgaram iščekujući susret s tobom
Nadam se da se vidimo ovaj put . Nemoj me razočarati
Puno te pozdravlja...
Samo tvoje ljeto
Poklanjam sve svoje riječi i stihove za samo jedno, mirisno i divno ...samo moje ljeto
Post je objavljen 13.06.2012. u 23:34 sati.