TRI NEROĐENA SINA
Pitao me zašto uopće želim djecu,
iako mi je posve svejedno kakav ću karakter roditi.
Na to sam mu hrabro rekla;
Znam, ni to što bih ti rado rodila troje djece zaredom javno,
ne može ublažiti činjenicu da su ovi tvoji ovdje žedni krvi.
I da moja djeca neće biti snježno bijela kao moja duša.
Iako sam sanjala da na Vlašiću sakupljaju jesenje lišće i govore:
Mama, tata, koliko boja postoji u svemiru!
A mi smo znali da postoje crna i bijela,
i mada sam ih htjela roditi,
ti si znao da postoji crno, bijelo i ljudi žedni krvi koji će ih ostaviti nerođene.
I da su naše suze dovoljno zrele za njihovo nepostojanje.
Da bi sve ostalo čisto, kao miris pod neraspremljenim dunjama,
kao naše nepoznavanje kraj svih umornih riječi koje si nećemo odati.
Zato sam u lovu na spretni zaborav svim ženama koje te žele otpjevala:
Pobjeda je nepristajanje na poraz.
I ako tu rundu odjašete daleko od istine,
znati ćete odgajati djecu i sudbinu.
Post je objavljen 10.06.2012. u 00:39 sati.