Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/spaceworld

Marketing

Iako nikad nisam vjerovala da ću postati ovakva kao sada još uvijek se potajno sjećam svih onih dana, svih onih sati i minuta kada je svijet bio moj,vremena kada sam širila ruke i prihvaćala sve oko sebe . Zatvorena u sebe ,skrivena iza svojih sjena ,zaražena opakom ljubavi,ostavljena i sama želim nestati , otići do kraja. Ubijena svojim mislima više me nije briga sviće li zora , jesu li rosne kapi pokrile travu u susjednom parku,nije me briga hoće li sunce izaći i zaći jer zatvorena u svoju sobu sakrivam sebe od svijeta koji ne razumijem.
Jesam li ja još uvijek ja ,ili sam odbačena ljuštura izmućenog tijela,umornog mozga i nerazumljivog srca…jesam li to ja……….jesam li vrijedna da me neko voli ko što ja to želim ,jesam li vrijedna da postojim. Onaj ubijeni dio mene ovladavši mojim emocijama uzima moje srce i dušu ,uzima moj život. Izgubljena na križanju križanja odabirem put bez povratka ,dozivam voljenu tamu i krećem putem nestanka….umirem …ubijam u sebi sve ono što imam i sve ono što nemam…….davno izgubljena svjetlost obasjala je moj mrak ,moju tminu ,uzela je moje patnje ,uzela je mene……..opet se osjećam sretnom….ali ..jesam li napokon našla mir pred vratima pakla gdje čekam da platim sve svoje grijehe ili sam pred vratima raja gdje molim da mi oproste grijeh jer sam se ubila i puste me unutra, u blaženstvo raja. Zvuk otvaranja vrata poput otrovne strelice zabodene u moje srce probudila me iz ove noćne more a sramežljiva zraka sunca koja se borila da me obuzme put je svjetlosti koja će me vratiti u stvarnost. Ali…koja su se vrata otvorila ,vrata pakla ili vrata raja?? Bojim se pogledati i shvatiti da su jedina otvorena vrata ustvari vrata moje sobe i da sve što moram učiniti da bi bila sretna je izići iz svoje sobe i krenuti dalje prateći zraku svjetlosti koja me nikada neće ostaviti….Danijela je opet Danijela…


Post je objavljen 07.06.2012. u 22:38 sati.