Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/belleepoque

Marketing

Pozitivan stav - nemoj biti minus!

Otkada je dvorana Boćarskog doma rasprodana, domaći mediji ne prestaju pretresati kvalitete i životopis mlade Francuskinje Zaz, a interes se samo povećao kada je Zaz rasprodala i puno veću Ledenu dvoranu Doma sportova. I analitičari i "glazbeni stručnjaci" pokušali su u nizu kolumna otkriti formulu uspjeha Zaz, a koju ne treba tražii niti u tekstovima (koje su, potpuno pogrešno, usporedili sa nekakvim stihovima Halida Bešlića), niti u samom glazbenom izričaju , nego u čistoj energiji i emociji koju Zaz donosi i na albumu, a posebno ne u deplasiranim usporedbama sa nekim drugim velikim zvijezdama koje odstupaju od klasičnih pop pjevačica današnjice.

Ali Zaz nije ni kopija Amy Winehouse (štoviše, ni blizu - njene pjesme zrače pozitivnom energijom, za razliku od melankolične Amy), niti je Adele (jer su njene pjesme fuzija raznih stilova, za razliku od sjajnog popa Adele). Njeno glazbeno iskustvo možda je slično onom Edith Piaf (budući da su obje glazbeno "odrasle" na ulici); ali njene pjesme su sjajna fuzija gypsy swinga, francuske šansone, popa i tko zna još čega.

Koncert u Domu sportova nije niti u kojem slučaju razočarao. Energičnoj Zaz prethodio je sjajan kvartet Damira Kukuruzovića koji svira isključivo gypsy jazz. O jednom njihovom koncertu pisao sam u studenom 2010. , i iako njihova glazba nije stvarana za velike dvorane, svojim obradama pjesama "Moja mala nema mane" i "Oči crne" uspjeli su dobro zagrijati heterogenu publiku, koja je, uzgred rečeno, varirala od učenika osnovne škole, njihove starije braće i roditelja, studenata i zaljubljenih pa sve do starijih ljubitelja šansone. Sama Zaz na scenu je stupila oko 9.10 i koncert otvorila pjesmom "Les passants".

Iako su mnogi očekivali kako Zaz neće uspjeti održati atmosferu tijekom čitavog koncerta, i iako to tvrde i neki kritičari u novinama, svatko tko je bio u Domu sportova sinoć imao je priliku doživjeti eksploziju njene energije koju ni jezična barijera nije mogla spriječiti. Zaz je naučila i pokoju riječ hrvatskog (skačite! plešite!), a vrhunac nastupa bio je i njen najveći hit - "Je veux" - koji je publika gotovo cijelog otpjevala, s malo izmijenjenim specifičnim francuskim samoglasnicima, ali Zaz je publiku rasplesala i sa "La long de la route" , "La Fee", a posebno intiman trenutak stvorila tijekom balade "Eblouie par la nuit".

Da je majstorica stvaranja atmosfere Zaz je dokazala i pozvavši zagrepčanku Irenu da joj pomogne dočarati Montmartre 30-ih godina prije izvedbe klasika Edith Piaf "Dans ma rue", a pop izlet bio je hit "I am so excited" u aranžmanu tipičnom za njene pjesme.



Naposljetku, prema mišljenju vašeg skromnog blogera, najljepši trenutak koncerta bio je bis, na kojem je Zaz uz akustičnu gitaru otpjevala možda najpoznatiju francusku šansonu - "La vie en rose". Pozornica je tijekom čitavog koncerta bila jednostavno uređena, a kako kaže naslov njenog live cd-a/dvd-a, Zaz je bila "sans tsou tsou", odnosno posvuda, te je i publiku na tribinama puna dva sata zadržala na nogama...
__________________________________

Izgleda da će lipanj biti mjesec sjajne glazbe - već sljedeći tjedan 2cellos u Areni, a postoji mogućnost da oko 22.06. odem u Beč na Luciu Lamermoor... :-)

Post je objavljen 04.06.2012. u 17:03 sati.