Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teobaldinteatar

Marketing

KADA RODITELJI PUŠE TRAVU




p 222 2



sh x



p 222 2



Jučer pospremam neke stvari na svom tavanu i naiđem na ovu staru kupusaru. Nekada sam bila fascinirana Aliesterom Crowleyem, a sada mi, iskreno, već pomalo ide na živce.



ac
A. Crowley: "Dnevnik uživaoca droge"



AC
Aliester Crowley



No sjetila sam se nečega… nedavno sam bila srela svoga staroga poznanika (40), nismo se vidjeli godinama, odem sa njim na kavu.
Pitam ga kako je, kako su njegovi, kako mu kćer...
Kćer, veli, maturantica! Zinem, jer još nedavno je išla u vrtić.
- O, pa ona ti već puši travu! Opet zinem!
- Znači kao tata, je li?
On se samo smješka.
- Pa što si joj rekao kad si ju ulovil da puši? - baš me zanimalo.
- Nisam joj rekao ništa, nisam ju ulovil, čitao sam njezin dnevnik…
Nisam znala što da mu kažem na to, pa nisam rekla ništa, prešli smo na drugu temu.

No doma sam dosta razmišljala o tome. Kako se u kojoj situaciji postaviti prema djeci. Priznajem, nikada nisam bila sasvim sigurna.
Tek sada vidim, u nekim stvarima u odgoju sam možda bila preblaga, a to samo zato, jer nipošto nisam željela ispasti zmaj, kakav je bila moja stara. A u nekima sam vjerojatno bila prestroga - to će jednoga dana sigurno govoriti moja djeca…

Najteže i najodgovornije je biti roditelj, ali eto, za to ne postoji nikakva škola, svatko se snalazi sam… Ljubav je najvažnija, ali sama nije dovoljna, jer i put u pakao popločen je pločicama… Znademo kako su nas odgajali naši roditelji, ali jesu li oni to činili dobro? Osloniti se na naše obrazovanje i inteligenciju, to su često krhke karike, a intuicija se davno negdje izgubila...

Znadem da svoje dijete moram zaštititi od stvari koje su štetne za zdravlje, ili su zakonom zabranjene, koje su društveno neprihvatljive.
Ali nitko nije savršen - mi roditelji nismo savršeni, a naša djeca su inteligentna i vrlo brzo otkriju mane našega karaktera.
Ako smo licemjerni, tada nas još manje cijene.

Sjećate li se da ste mrzili argumente tipa "ja u tvojim godinama nisam", "ti ništa ne znaš", "dok si pod mojim krovom" i slično?

A sjetila sam se onda i jednog odličnog filma. To je film Svlačenje genijalnoga režisera Milosa Formana. Evo o čemu se radi:

Tinejdžerica, koja je inače bila povučena, zaljubi se u dugokosog mladića (hippie). Njeni roditelji misle da ju on kvari. Jednoga dana ona pobjegne od doma (ustvari otišla je na audiciju, na koju ju roditelji nisu puštali). Roditelji su uvjereni da se ona i njezin dečko drogiraju.
Očajni odlaze u Udrugu roditelja odbjegle djece i tamo se druže sa ostalim roditeljima, tješe se međusobno, pokušavaju shvatiti zašto se njihova djeca tako ponašaju. Da bi razumjeli svoju djecu, odlučuju i probati marihuanu.
Uglavnom ta njihova druženja, sa nekim drugim roditeljima iz udruge, malo po malo pretvaraju se u zabave, gdje se oni zajedno doma opuštaju pijući alkohol, pušeći marihuanu, a jednom prilikom kartali su poker na svlačenje. Otac te djevojke završio je potpuno gol, plešući po stolu. U taj čas, djevojka i njezin mladić pojavili su se na vratima - nisu mogli vjerovati očima kakav prizor su ugledali.



p 222 2




Insert iz filma Svlačenje (trajanje: desetak minuta)
genijalnoga režisera Milosa Formana. Film je zapravo
komedija, ali govori o ozbiljnim stvarima.




Post je objavljen 30.05.2012. u 22:10 sati.