Marketing
Dnevni touche - onaj ružni
Evo i mene, nakon više od tri godine pisanja ovog bloga, sa onim ružnim dijelom Pariza. Opet ću reći, nije da ga nisam nikad vidjela, nije da sam ga ignorirala, nego jednostavno je onaj lijepi dio uvijek imao više utjecaja, a ostalo sam shvaćala (i shvaćam) kao nužno zlo. Na kraju krajeva, ovo je grad pun izbora, pa ako nije dobro na jednom mjestu, dobro je na drugom.
U svakom slučaju, na ovaj post me je potaklo sivo, olovno nebo koje se već tjednima druži sa ogradom moga balkona. Ja, koja toliko patim za suncem, došla sam do stadija da se radujem i tom olovnom nebu - samo ako nema kiše.
Onda, došlo je nekakvog administrativnog zastoja - neki papiri koji mi trebaju još nisu (ni blizu?) gotovi - ali ne bih sada o administraciji - iako možda ona najviše zaslužuje naslov ovog posta.
Dakle, popularnost psećih 'mina' je nadaleko poznata i van granica Pariza i Francuske. Ako malo bolje razmislim, Pariz nije jedini takav grad (nije li sredinom osamdesetih nastala pjesma "Amsterdam" sa onim stihom "...cipelu sam umaz'o govancom") u Europi, ali nekako sam pojam Pariz zvuči glamurozno. Kao što, ne znam, Munchen zvuči - strogo?
Govanaca i prljavštine ima, doduše sve manje. Ali ima, i nije lijepo za vidjeti:
U stvari, raznim znakovima u stilu "Čuvajte svoj kvart" ili nešto slično pokušava se potaknuti da ljudi čiste za svojim psima. Ali kako Francuzi, generalno, skidaju svu odgovornost sa sebe, ona 'nijedna služba nije zadužena za to'. Što, u stvari, i nije. Oni koji čiste ulice, čiste ulice. Oni koji metu ulice, pometu, ali ne svaki čas. Vlasnici pasa nemaju taj mentalitet, odnosno uvjereni su da će to počistiti oni kojima je to posao.....
U samom gradu je vrlo vrlo malo parkova koji primaju pse, i zbog toga su trotoari nastradali.
Inače, neka statistika pokazuje da oko 600 ljudi godišnje završi u bolnici zbog okliznuća na pseće govno. Zato, pazite :)
Posebno su nastradali dijelovi uz sami trotoar, gdje je najprljavije:
U stvari, iz otvora ispod trotoara se svaku večer pušta (čista, nepitka) voda u mlazu koja gura prljavštinu u šahtove, tako da su ti dijelovi preko dana najprljaviji, a uvečer su čisti.
Inače se smeće odnosi svaki dan, čisti se svaki dan (po turističkim destinacijama non-stop), a ulice se peru jednom tjedno. Tako je bilo i u petak, na primjer, kad je kiša pljuštala. Petak je i ulica se pere. Amen.
Trotoari su zanimljivi i po tome što su (naravno, u nekim dijelovima kvartova) vrlo uski - što je vrlo nezgodno kad se trebate mimioići a imate kišobran, dvije vrećice iz dućana ili gurate kolica. U stvari, to su doslovce nogostupi:
Također, korijeni od prekrasnih drvoreda većinom su već stari, tako da prave ogromne grbe na trotoarima. Toga se problema sjećam i iz mostarskih dana :)
Na jednom širem trotoaru našla sam i ovo:
ili u prijevodu: ne gazi mi po postelji.
Ruku na srce, nisam nikad nikog vidjela da spava tu, ali poruka je jasna.
Što se tiče beskućnika, iako su oni relativno osigurani od strane države (imaju donacije u hrani, dekama, prostoru i slično), i iako većina bude po metroima ili po širokim dućanskim pragovima, nađe se i pokoji ovakav:
Po francuskom zakonu, stanodavac ne smije izbaciti podstanara iz stana od listopada do ožujka, tj. u zimskom periodu - makar podstanar i ne plaćao stanarinu. Kao posljedica toga, početkom ožujka se može vidjeti pojačani broj beskućnika. Ali da nije sve tako crno, mnogi se snađu nakon izbacivanja, tako da broj beskućnika - barem vizualno - uvijek ostaje isti.
Cijene stanarina su stravične, ali su cijene stanova još stravičnije:
Prosjek u gradu i u zapadnim predgrađima je oko 10 000 € po m2. Sjećam se da je lani bila akcija u jednom predgrađu, cijena je bila 6000€. Ove godine je, bez akcije, 9000.
I na kraju, ono što me je i potaklo da napišem post - nebo nad Parizom, krajem svibnja:
I tako tjednima. Tjednima.
Ovaj pregled ružnih stvari je tek zagrebao po površini i začetnik je možda za mnoge druge teme (kojih sigurno ima), ali toliko od mene o tome. To čisto onako, da se ne iznenadite kad dođete.
Inače ni ne vrijedi na to trošiti živce, pa i neću. Osim ako me nešto ekspresno ne izbaci iz cipela.
Post je objavljen 22.05.2012. u 22:43 sati.