Ljuta sam na sebe...svake godine čekam festival glumca i što onda radim? Zaboravim! Dopustim da me odvuku neke druge svakidašnje razbibrige... Nije da nije bilo plakata...cijeli korzo i park bili su obljepljeni njima...samo tko je ovih dana smio proći tuda od onih maturanata? Ma dobro, nije da me strah ili da bi sad baš svi na mene navalili, ali ne volim riskirati. Na kraju krajeva nisam ni imala neku potrebu za gradom...robe imam, račune plaća mama, u školu ne idem, na posao ne idem...kave pijemo u stanovima ili u birtiji na drugom kraju grada...
Drug A. je imao informaciju da će glumci biti u nedjelju na starim Kunjevcima...to nam je bila zadnja šansa da ih vidimo jer je to bio njihov zadnji dan ovdje. Naravno, i ti planovi su propali. I tako je prošao još jedan festival glumca. Bez mene.
Sinoć draga i ja gledamo survivor kada stiže sms. Drug A. obavještava kako je upravo Žarka Potočnjaka uputio u kom pravcu je hotel Admiral.. Mojoj sreći nije bilo kraja. Žarko Potočnjak ili još draže Božo Hajduk. U 5 minuta smo se svi našli ispred hotela. Shvatili da su gore na terasici. Ovi dvoje se stisli kao da idu na audiciju. Nikada mi taj sram nije bio jasan. U redu je biti sramežljiv, ali ne i dopustiti da te to spriječi da radiš stvari koje voliš. Mene, dakle, nije spriječilo.
I tako sam sinoć sjedila kraj Tarika Filipovića, Žarka Potočnjaka i Vlatka Dulića! :))
Drug A., draga i ja smo sklopili pakt za sljedeći festival glumca! Morala sam ovo ushićenje podijeliti s vama... :))
P.S. Stari dizajn mi je bio prekreštav i pretijesan. Kao da se skupio u pranju. Ovdje se lakše diše i ne bole oči. :)
Post je objavljen 22.05.2012. u 12:59 sati.