prazni razgovori.
vrtenje u krug.
besmisao
i kaos.
ali ne kaos događanja, već kaos analiziranja, kaos u mojoj glavi; najgori kaos.
kažu da je uzrok naše depresije pretjerano razmišljanje. pretjerano kao epitet uopće mi je paradoksalno postaviti uz glagolsku imenicu razmišljanje.
ali ja sam takva.
smatrala sam se suzdržanom i hladnom osobom dok nisam postala prisna sa suzdržanom i hladnom osobom, a i dok nisam prerasla malo taj bunt okolini. ljude koje volim volim najjače što mogu. pazim na njih. pratim ih. i zanimaju me.
priglupe rasprave izbjegavam u širokom luku. prije sam bila zagrijana za one iole naprednije oblike raspravljanja - argumentirane i produktivne rasprave, ali sada me ni one previše ne zanimaju jer sam valjda propitala većinu sebe koja se propitati dala. volim duboke rasprave s ljudima čije mišljenje cijenim, a s kojim se ne nužno slažem.
u takvu se raspravu upustim s onima koje poštujem i od kojih želim nešto naučiti. ako se s tobom upustim u dublju analizu bilo kojeg motiva - smatraj se povlaštenim i neka ti imponira.
nisam navikla biti odbijena. ne u smislu stvaranja vlastitog iskustva, već su se situacije uvijek tako poklapale same od sebe. navikla sam da ljudi vole biti u mojoj blizini - oni koji to trebaju, i da često raspravljaju o nekim stvarima samo samnom. to isto tako imponira meni, a malo što mi imponira, takve sam prirode.
oduvijek sanjam bogatu šutnju s osobom.
imaginarni odnos za koji se nadam da postoji i želim ostvariti, a ne bi trebalo biti teško.
vjerujem da smisao postoji, barem ako se on pronalazi u izbjegavanju besmisla.
i ravnoteža.
inače sav smisao i njegovo propitivanje ne bi imalo smisla.
osoba koja je upoznala sebe dovoljno da spozna svoju okolinu spremna je spoznati drugu osobu.
plitki odnosi, sami po sebi, automatski se isključuju i njih zaobilazim kao i priglupe rasprave.
želim ostvariti odnos u kojem se osjećam bitno i činim nekoga bitnim. odnos u kojem sto nebitnih sitnica dnevno čine moj dan jer vrijeme, vrijeme je tako široko i hladno. odnos bogate šutnje jer, iako su riječi moje igračke, duboki odnos dublji je od riječi.
od osobe koja je bila spremna ostvariti takav odnos bogate šutnje samnom pobjegla sam 3000 km u stranu zemlju. prema osobnom nahođenju dopuštam si zaključiti da to nije bilo to.
osoba koja kraj mene drži svoje tijelo svaki dan i dalje me zbunjuje tim istim tijelom.
ja trebam više od minimalnog podražaja, ja trebam značenje.
razočaram se svaki put kada pogled koji procjenim kao značajan pogled zapravo ispadne samo pogled.
razočaram se svaki put kada dodir koji procjenim kao značajan dodir zapravo ispadne samo dodir.
razočaram se svaki put kada dijeljenje zajedničkog komada svemira koji procjenim kao značajno zapravo ispadne samo prazno mjesto i hladno vrijeme.
a ja sam prvi put zaljubljena u svaku poru, i svaki njegov pokret.
i neprirodno to ne mogu podijeliti jer malokad dobijem nazad ekvivalent.
ne volim pričati o patetici. nije moj đir.
sašije me ovako smisao i besmisao s vremena na vrijeme.
postoje 3 osobe na ovoj planeti s kojima bih si dopustila otvaranje ove teme.
na moju veliku žalost - sve ih je potraga za smislom i vlastitim ostvarenjima odmaknula iz moga rasporeda, grada, mene.
pokušala sam uz velika očekivanja s tijelom popričati o tome. požalila sam.
trebala sam znati. iz velike nezainteresiranosti to je bilo apsolutno predvidivo.
doživjela sam kako je to kada netko uživa u meni kao osobi, kao individui.
i to mi nedostaje do te mjere da se zapitam postojim li još uvijek.
tijelo je tijelo.
u mojoj glavi je svijet koji se ne da lako podijeliti.
da spoznaš drugu osobu nije dovoljno samo tijelo .
Post je objavljen 21.05.2012. u 21:46 sati.