Marketing
AJDE, RECI
Nešto je bilo podatno u mom obrazu
pa si me prirodno zaoblio svojim rascvalo rastućim pogledom,
nakon kojeg sve će biti mirisno još danima
baš vilenjački nestvarno.
Nešto je bilo tako ljubavno da si me i zabolio.
Povjerila sam ti posjekotinu od trna,
na boku desnog kažiprsta
kojim sam pokazivala ružama kako zaobići slak,
a ti si je poljubio, tu tanku crvenu prugicu,
kao da ćeš isisati iz mene svu tugu i moju i svoju i našu
iz mojih prstiju vučji gladnih tvoje nježnosti.
Tako mazno, prosto i lako ulazio si mi u oči,
tim svojim luđački rascvalim plavetnilom,
dražeći mi hipotalamus prisjećanjem
na sva mjesta gdje si me prvi put poljubio,
gdje si osjetio svaki moj titraj i strah i paniku,
crtajuć mi na lijevom koljenu kartu naših sličnih razmišljanja.
Neki imaju poluge u glavi, mi ih imamo u trbuhu.
Potom sam rekla : zaljubljena sam u tebe.
Široko raskriljujući ruke, kao da vladam situacijom.
Iz trbuha sam ti to rekla.
Kao da ti poklanjam neko svjetsko čudo i čaroliju.
Kao da nikada nisi vidio takvu ženu.
Kao da će sada svo trnje ovog svijeta otupjeti!
Ljubav kao koncept, pričao si,
a ja sam milovala posječenim prstima,
svaku svoju saudade utrljanu ti u sljepoočnice
bez koje ne mogu..
A probala sam.
jesam...probala sam...
Nije da nisam....sam Bog zna kako sve...
Zaboravljala sam te na tisuću prefriganih načina,
i onih djetinjih, naoko bezazlenih,
na kojima bi mi pozavidjeli i najlukaviji stratezi staroga Rima....
Ako već nisu....
A čak i ti si im povjerovao....
Tim mojim načinima na tisuću načina...
Da imam malu kovrčavu u crvenim klompama,
odmah i hitno bih joj rekla....
A daj mala, nemoj se zaljubiti!
Nemoj ponovno, nemoj ovaj put!
Znaš da i on ima sigurno zaleđe.
Znamo da je iskren i da posjeduje jestivo ganuće
i da je ko stvoren za zaljubiti se,
al već znamo i da će te isto tako tisuću puta na dan zaboraviti,
ne imajući stvarnog razloga za to.
Sjećaš se kako si već radi njega danima ispirala sa prstiju
taj pelud ljepljivi,
kako se nisi mogla izgladnjela dovoljno nahraniti,
jer si ga htjela imati samo za sebe....
sjeti se samo onog trena kad čarolija posustane,
kad ti usred kreativnog zamaha netko otme kanticu i lopaticu,
a samo jedan toranj si sagradila u kojem si se mislila sakriti,
a prevelika si, vire ti uši na sve strane, kao antene,pa sve čuješ,
i noge ti vire, pa ispadaš iz koncepta,
jer njima rušiš zamišljenu koncepciju
ne samo i jedino ljubavi,
već i života samog
u nečijoj glavi stvorenu.
Nemoj....nemoj se zaljubiti.
Nemoj bar ovaj put.
Bit ćeš mu samo adrenalinska injekcija za one sive, beživotne dane,
zanos, dokaz da je slab, dokaz da je mlad, dokaz da je živ.
I on će te se kao i svi, uvijek samo rado sjećati...
Kao da odavno više ne postojiš.
Kao da si fikcija..
A ti...postojiš...još kako.....
Ok....ok....al reci ti to ovom cvijetu.....
Nijedan trn nema....a lako možeš poginuti.....
Post je objavljen 18.05.2012. u 17:33 sati.