"Opravdani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinu našemu, Isusu Kristu"
Rimljanima 5,1
Pročitajte Poslanicu Rimljanima
U trečem i četvrtom poglavlju Pavao je istaknuo činjenicu da grešnici mogu biti opravdani pred Bogom putem jednostavne vjere u Krista i Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih. U petom poglavlju apostol pokazuje slavan ishod koji opravdanje donosi vjerniku. Najprije spominje "mir s Bogom".
U Kološanima 1,20 rečeno je da je Isus Krist "ostvario mir krvlju svoga križa". Njegovo pomirbeno djelo je temelj na kojemu se oni koji su "otuđeni", to jest Božji neprijatelji, mogu pomiriti s Bogom ( 21. i 22. redak). Svoj osobni udio u tome miru stječemo putem opravdanja vjerom.
Mir s Bogom ne može se steći vjernikovim stavom uma; on ovisi o onome što se dogodilo izvan čovjekova iskustva: Isus Krist je svojom smrću okajao sve vjernikove grijehe, i zbog toga djela Bog opravdava raskajane grešnike. Stoga je mir s Bogom nešto izvjesno.
Vjernik zna da ga je Bog prihvatio. Savjest ga više ne optužuje: više nije odgovoran za svoje grijehe, jer ih je Krist okajao. Tako između Boga i kršćanina postoji stanje trajnoga mira.
Taj mir s Bogom, koji vjernik uživa i koji je ostvaren jednom za svagda, ne treba brkati s "mirom Božjim" spomenutim na drugim mjestima u Bibliji. Mir Božji snaži i veseli kršćaninovo srce prema mjeri njegova nepomućenog zajedništva s Bogom.
Znači, prvo trebaš vidjeti jesi li vjernik ili si tradicionalno usmjeren i obavljaš stvari koje ti tradicija nalaže, a da ih ne razumiješ i da u srcu ne vjeruješ, jer jedna je stvar stanje tvoga srca, a druga ono što ti govore usta. Jer "Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." Samuel I: 16,7b
Post je objavljen 15.05.2012. u 12:41 sati.