Hodala sam dugo da dođem do mjesta gdje ću biti između Sunca i Mjeseca.
Tamo su stabla pjevala svoju pjesmu i mirisalo je po pomirenosti.
Ispred mene zalazeće Sunce.
Mjesecu sam okrenula leđa.
Mada sam ga trebala više nego sunčev sjaj.
Mjesec je odraz, sjena, nastavak..
Mjesec su one tri točke koje vode dalje
Puni krug, sjajan, veći nego ikada..
Onaj o kojemu se pričalo i koji me opčinio svojom ljepotom
A ja sam bila između i čekala..trenutak
Trebala sam i žudila već dugo za tim nekim djelićem, komadićem..
Onim kojeg ne mogu uloviti, koji mi uvijek nekako pobjegne, uzmiče, bježi kada sam tako blizu..
Vjetar je divljao kao da će mi ga donijeti i staviti u ruke..
Malo dalje ljudi su trčali
Oni koji paze na liniju..
Ja pazim na količinu sunčevog i mjesečevog daha u kosi
I na vjetar u duhu koji me tjera i ne da mi da stanem i pokleknem
I došlo mi je da potrčim
I da skočim jako
Kao dijete koje misli da će doseći nebo samo ako dovoljno podigne ruke
Da se odrazim toliko snažno i hrabro pa ću ga stići i dohvatiti
Jer znam...tu je
Na tankoj liniji između Sunca i Mjeseca
Možda je potreban samo korak ili dva, jaka želja, pomalo neustrašivog ludila...
Drveće me grlilo...
Sunca više nije bilo
A ja sam zadivljeno gledala u Mjesec
Bio je ogledalo, sjena, odraz, smiraj, čežnja, krhkost, snaga
I ne...nisam našla onaj komadić slagalice za kojim trčim
Ali sam obukla mjesečevu haljinu
I zataknula sunčev odsjaj u kosu
Pronašla sam svoje tri točke koje sam izgubila negdje putem
A onaj djelić..
Znam da će mi doći...
Na onoj skliskoj liniji između Sunca i Mjeseca...
Post je objavljen 05.05.2012. u 23:29 sati.