Marketing
A DAY IN THE LIFE
Jedan dan u životu.
Opet remek-djelo.
Unikat.
Nikad viđeno.
Veselim se što Vi u ovom trenutku nemate pojma što Vas čeka.
I da ćete na ovu epizodu kliknuti više puta.
'Ti to misliš !', pomislio je netko.
'Oćeš, oćeš!', odgovaram ja.
SVETA LUCA, prosinac 2004.
Dvoje mladih roditelja spremalo se svojoj princezi kupiti sobu.
Vjerujem da mnogi od Vas nemaju pojma koji je to gušt.
Mjeriš, kombiniraš, crtaš, čekaš...hm...akciju...
Nije ironija, stvarno je gušt !
E sad!
Pošto je muški roditelj (kao i većina muškog roda, uostalom) bio i ostao derište predložio je svojoj supruzi da djetetu nešto nacrtaju na zid.
Nešto onako dječje, šareno, veselo.
Budući da na cijelom svijetu nema nevinijeg crtića od Winnie the Pooha i njegovih prijatelja iz stojutarske šume suprug je pljunuo u šake, uzeo jedno deset praznih čašica od jogurta, deset bočica dipi colora u svim mogućim bojama, uzeo maloj slikovnicu i nakon nekoliko dana na zid prebacio ovo:
Slika je nastajala nekih tjedan dana, a možda najimpresivnije u cijeloj priči je onih nekoliko stotina šarenih cvjetića u donjem dijelu.
''Ja mislim da ti ipak nisi normalan!'', rekla je umjetniku jedna gospođa vidjevši mural širine skoro dva metra.
Najgore je to što se mala umjesto Winnie the Pooha navukla na neku spodobu zvanu 'SpongeBob Schwamkopf' na 'Nickelodeonu'.
Gledala ga je doslovno svaki dan.
Nisam baš kužio njemački, ali u narednih par godina je bilo očito da je ova dječja verzija Simpsona nešto najzabavnije što su moje oči ikad vidjele...
29.TRAVANJ 2012.
Evo nas sedam i pol godina kasnije!
09.00 h
Doručak.
'Tata!', rekla je moja sad već predtinejdžerica, 'Vidjela sam sinoć da su došla tri autobusa puna Čeha i Poljaka!'
'Živih?', zapitao sam.
'Ne, u mrtvačkim kovčezima!', odgovorila je već oguglala na ovako glupe fore.
Smijeh.
Proljeće je vrijeme kad se sve budi.
Moćne mješalice vrte, kamioni razvažaju spržinu, ribari piturivaju brodove, visi baba u zahodu…
Već ste u prethodnoj epizodi shvatili da je kod mene zadnjih par mjeseci vrijeme malo...stalo...ali to ne znači da neću djetetu opiturati sobu.
Luxon je dan prije zamiješao 'Kemopol S 913' i sve je bilo spremno za rađu.
10.15
Malja se plafon.
Pričam kćeri frišku anegdotu kako je mala od mog dragog kuma Dirk Digglera išla na ekskurziju.
Kad su stigli na odredište, tata (kao pravi otrok socijalizma) je na mobitel razdragano pita:
''Zlato, jeste li pjevali u autobusu?''
A mala odgovara:
''Nismo, svatko je slušao svoje!''
Ta scena sa trideset malih zombija sa slušalicama mi je nešto najsmješnije u zadnjih par dana.
Sjećam se scena riganja u busu, bacanja papira, urlanja, pjevanja, skakanja i šamaranja od strane razrednice kad smo nekoć davno mi išli na ekskurzije pa su mi moderni oblici ekskurzija nekako…neobični.
12.00
Plafon i bijeli zidovi su gotovi.
Došlo je vrijeme za prepiturati Winniea i ekipu.
Budući da mojoj tinejdžerici slika već duže vrijeme ide na živce jer 'nije mala beba' zamolila me da ih maknem.
Iskreno da Vam kažem, meni je u tom trenutku bilo svejedno.
Sve u svoje doba.
Umjesto Winniea sad su u modi One Direction, Nicki Minaj, Kesha…
'Kemopol S 913' je šibao, šibao i ostali su još samo Winnijevci...
12.35
Prva crta je razdvojila Winniea i praščića.
U tom trenutku mi je u sobu uletjela mater i vidjevši šta se sprema rekla:
''Pa nemojte ih prepiturati, šteta je, baš su lipi!''
Nešto me ugrizlo za srce, a onda se desilo čudo.
Pazite dobro:
Ma zamisli ti tovara!
Odmah me podsjetio na sve one šibenske krkane koji već dvadeset godina glasaju za ADEZE, a sad se kao čude:
'Ned'lje ti svete, što su naprav'li. Sve su pokreli! Nt nedlju dana''
Šibenik Vam je, po mom skromnom mišljenju, jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj, ali sa toliko galopirajućim porastom kretenizma da sve ono vrijedno i inteligentno jako teško dolazi do izražaja.
Šibenik je, zahvaljujući toj mudro osmišljenoj desničarskoj strategiji, otišao u tri krasne…neću psovat' !
Ma koliko mi šutjeli o tome!
Bilo kako bilo, tovar je nastradao prvi.
13.00
Kako mi je nakon šestodvadeset uzastopnih slušanja 'Hold on' ta pjesma malo dosadila išao sam staviti radio i okrenuo se prema zidu.
Kad ono!
Đavolja posla!
Budući da mi je od cijele ekipe jedino Winnie bio mali anemični pederčić ova njegova drska reakcija me više nego iznenadila.
Odmah mi je u očima postao faca.
Umočio sam valjak u S 913 i terminirao ga u šest poteza.
Winnie, hasta la vista!
13.20
Išao sam se napiti tople kokte, a kćer mi je pričala da u njenom razredu ima jedan mali koji se svaki put javi kad učitelj pita ima li dobrovoljac za odgovarati i da je tako skupio već pet jedinica.
Taj mali kamikaza mi je bio baš super fora.
Vratih se u sobu, a na zidu me dočekalo ovo:
E sad, od svih njih tigar mi je najviše išao na živce jer nikad nisam mogao provariti te krvoločne životinje kao dječje plišance.
Doduše, i Winnie je medvjed, ali je više onako dobroćudna uškopljena koala.
Jedna je djevojčica, mislim u Njemačkoj, išla u ZOO-u, preskočila ogradu i htjela kroz rešetku pomaziti medu, a đubre je kroz kavez uspjelo potegnuti šapom i kandžama.
Nadam se da su čuvari u njega sasuli bar pedeset metaka.
Tigrova uvlakačka reakcija me se nije dojmila i baš me zanimalo što ima za reći praščić.
Idem na ručak.
Ako je tko od Vas žedan ili treba u zahod napravite malu pauzu.
Dobra epizoda,a?
Malo nesvakidašnja.
A jeba te, pa nećemo se zajebavat'!
SPIG, za one koji su nas tek otkrili.
Iskoristio bih ovu pauzu i pozdravio sve one drage ljude koji su me komentirali, nazvali i smsali.
Pozdravio bih i one što su zakurac, ali što ću Vam ja?
Idemo dalje.
Finale će biti grandiozno!
15.00
Naždrao sam se kao prase !
Debrecinke, teletina i malo ćevapa.
Ne znam kako vegetarijanci mogu ubijati biljke!
Napadaju nas da ubijamo životinje, a oni im obrstili svu hranu koju pasu.
To je licemjerje.
Ušao sam u sobu, uzeo valjak, a na zidu me dočekalo ovo.
Ako ste u subotu čitali 'Jutarnji' sigurno Vam je promaknuo odličan tekst Vladimira Arsenijevića.
Naime, u uglednom časopisu 'Psyhological science' znanstveno je dokazano veza između desnice i niskih kongitivnih sposobnosti.
''...osoba koju u detinjstvu odlikuje niži stepen generalne inteligencije kasnije će biti sklonija rasizmu...''
Kako je ovaj tekst zaslužio jednu čitavu epizodu probat ću ukratko pojasniti.
Nakon svih gadarija koje su pod maskom domoljublja napravljene ovoj lijepoj zemlji u zadnjih dvadeset godina desničarsko nošenje Svetog križa na lančiću ima smisla kao kad bih ja oko vrata objesio punjenu papriku.
Samo desnica to ne može razumjeti.
Znanstveno je dokazano!
Uglavnom, praščićeva poruka 'Živila Hrvatska' mi je izgledala kao da me Čobanković sprda.
S 913, udri !!!
Na kraju je društvo izgledalo ovako.
17.20
Dva sata kasnije žena uzima foto aparat i gleda slike koje ste upravo vidjeli:
''I ti si slikao ove gluposti za svoj usrani blog, a nisi bio vridan dicu slikat' kraj slike prije nego ste je opiturali.''
A jebi ga, ni na kraj pameti.
Bitno da sam se sjetio da je tovar rekao:''Nemoj mene!''
Klasična muška budala!
Kroz boju su se nazirali obrisi mog remek djela i samo sam rekao kćeri da ću ujutro dati treću ruku da ih maknemo zauvijek.
Forever!
Ah da, ona je na poklon od rodice iz Zagreba dobila onu apstraktnu sliku koja se zalijepi na zid.
Znate, kao one šare koje Tyson ima istetovirane oko oka.
Velike su jedno dva kvadrata, ali na zidu izgledaju mrak.
Dogovor je bio da ćemo ih zalijepiti sutra navečer.
A meni onda bilo malo žao.
21.50
Kćer i ja sjedimo u sobi.
Svježi miris friške boje.
U zadnje vrijeme je počela doslovno gutati 'Alan Fordove' što mi je neobično drago.
Čita i smije se naglas.
Kad je vidjela scenu u kojoj onaj klošar krojačkim škarama striže nokte na nogama pitala me tko su ti luđaci Magnus i Bunker pa sam joj rado objasnio.
Mojoj dragoj je najsmješnije kad Broj Jedan gura kolica, a kraj njega piše 'gnik, gnik!'.
Vidim ja da moja curica gleda u obrise Winniea i društva i nešto razmišlja.
Razmišlja.
Razmišlja.
Kao profesor Baltazar.
''Tata; kad bi prešao crnim flomasterom preko njih izgledali bi kao strip!''
Molim?
Čarobna rečenica.
Đe me nađe?
Ajmo probat'!
Idem po flomaster!
22.00
Neobično sam ponosan što smo se te nedjelje u deset navečer jedino moja kćer i ja u čitavoj povijesti čovječanstva bavili jednom granom umjetnosti koja još nije viđena.
Restauriranjem svježe opituranog Winnie the Pooha.
Ja sam izvlačio konture, a ona ih je markerom crnila.
'Da sam znala da'š me slikat, ne bi obukla majicu Pokemon trener!', rekla je u tom trenutku.
23.15
Gotovo!
Gledali smo u sliku jedno dobrih deset minuta.
Mater je bila budna, pozvao sam je i bila je oduševljena.
Ono prije je bila freska u dječjem vrtiću, a ovo je materijal za likovne udžbenike.
Ovo je klasik.
Walt Disney mi maše sa oblaka.
Winnie i društvo žive!
Samo što su sad malo stariji!
I ozbiljniji!
Posebno prasac i boja njegove majice.
Jebi ga, ne mogu si pomoći !!!
Ali sam po stoti put dokazao da novac nije najvažnija stvar u životu!
Ako među Vama ima luđaka koji su ovu maratonsku 284. epizodu 'SPIG'-a odradili do kraja evo Vam još jedna prigodna pjesma.
Nema nikakve veze sa današnjim tekstom, ali solo na gajdama od strane one ekipe u kiltovima je jedan od najljepših trenutaka u glazbi koje su moje uši ikad čule.
I da, znam da je Lennon bio puno veća faca, ali Mc Cartney mi je ipak srcu draži..
A što ćeš?
Post je objavljen 30.04.2012. u 20:36 sati.