(1988.)
zaboravljaš
kao ruža na snijegu
kao srna u bijegu
sve ostavljaš
odlaziš bježeći od sna
od uspomena bez prošlosti
traćiš novo rame za plakanje
moje je ostalo bez snage
lutaš ulicama i daješ se svakom
svakom tko te želi braniti od mene
ništa ti ne mogu dati
zaboravljaš
dane ludila i nemira
lude noći bez dodira
snove o snu koji će doći
jedne uzaludne noći
nešto kao sada, samo bez tebe
gori vatra bez plamena
prepuna podsvijesti u mojoj svijesti
bio sam i rugoba i luda
budala, gad, stranac i zastranjen
bio sam ti princ i san
sada sam sam
s uzaludnom nadom
s uzaludnim osmijehom
prepun snage samo za smrt
jednim korakom do zaborava
zaboravljaš
kao ptica bez leta
kao lađa bez mora
zaboravljaš
bježeći od očaja mojih osjećaja
i sjećanja bez ljubavi
Post je objavljen 26.04.2012. u 10:18 sati.