Marketing
That's life
Koliko god bih je želio blizu, koliko god je srce želi, razum toliko kaže da je svemu davno došao kraj. Još onim prvim prekidom. Sada je pored mene netko drugi. Osoba vrijedna divljenja, draga, poštena. Osoba kojoj je do mene stalo više od ičega... No nedostaje ljubav bih joj trebao vrtiti. Ljubav koju još uvijek gajim prema NJOJ.
Čini mi se da će mi život proći u tome da se predajem drugoj, činim sve za nju, živim s njom i za nju. A ljubav? Izmislit ću je, baš kao što je i sada do neke mjere lažem. Izvana drag i fin, a iznutra upravo kao iza lažna smiješka. Kao na slici.
Volim je, uvijek ću je voljeti, bez obzira što ta ljubav nema budućnost. Čak bih se usudio napisati da je kod nje ista situacija... ne znam... ali... that's life. Neke stvari imaju budućnost, neke nemaju...
Svako malo... Sjetim se njenih očiju, pogleda, njena osmjeha i mirisa. Svakog njenog dodira i uzdaha... živim za ta sjećanja...
Znam da bih sve to trebao zaboraviti, no jedan dio mene to ne želi... Nadam se da ima nekog svog tko joj svako malo izmami osmjeh, cijeni je i poštuje, volio je barem dio onoga što.... da... Ah, samo uzdahnuh...
Ona, nova, drži me ovdje, na okupu i čini stabilnim. U svemu mi se prilagođava... Kao da gledam sebe u onom prijašnjem filmu. Ne mogu je ostaviti upravo zbog toga što mi život čini... normalnim. A ljubav... ah, možda to dođe s vremenom... a do tad... as I said... That's life... just hold on...
Post je objavljen 25.04.2012. u 22:59 sati.