Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/espadrila

Marketing

Na drugoj strani svijeta

Otišla sam na daleki poslovni put. Miješaju se osjećaji oduševljenosti novim kutkom svijeta i teškog umora zarađenog dugim letom i vremenskom razlikom. Najnezgodnija posljedica je da neko vrijeme ne mogu seruckati po svome poslu – jer poslali su me na daleki put.

Ili mogu?

Odlazak na drugu stranu svijeta naglašava sve što volim i ne volim u svome poslu. Kontakt sa ljudima koji te imaju čemu naučiti potiče, inspirira, budi želju da se baciš na ozbiljan posao, maštajući o zvijezdama. U isto vrijeme svi oni su bolan podsjetnik kako to izgleda u mome dvorištu, iako treba priznati da i u drugim zemljama ima ljudi koji nekim čudom napreduju, unatoč nekompetenciji i prodavanju magle.

Je li sunce zasjalo jače onog dana kada smo odlučili u svaku treću rečenicu trpati „misiju i viziju“? Dobije li negdje anđeo krila kada spomenemo riječi kao „sinergija poslovnih procesa“? Dobije li taj isti anđeo proljev kada na poslovnom ručku padne rečenica: „Opinion makeri ga smatraju jednim od najboljih menadžera u Hrvatskoj“?

Može li netko barem jednom napraviti razumljivu, inteligentnu i sažetu prezentaciju? Ili ću do kraja poslovnog vijeka morati gledati „KAKO?ČIME?TAKO!“ prezentacije začinjene nekim holivudskim citatom na kraju?

Mislim da sam najviše ozlojeđena time što mi je posao ubio motivaciju. Veselje i želju za znanjem. Time dolazim do najbolnijeg pitanja – jesam li i sama pridonijela tome?

Naravno, mislim da nisam, ali želim biti potpuno sigurna da nisam. Želim testirati Kvelja i vidjeti može li se kada jako želiš da se može. Želim znati da sam dala sve od sebe – pritom naglašavam da sam od početka i davala sve od sebe, ali me susret sa gorkom stvarnošću uistinu pokosio.

Ne snalazim se u šamaranju priglupim frazama, samoreklami i manifestiranju znanja koje je u biti osrednje, otužno. A od koga da učiš kada okolina u cijelosti odiše osrednjošću?

Jesu li sve ovo postale moje isprike da ne izvučem maksimum iz sebe i postignem nešto lijepo i veliko? Pri tome pod „lijepo i veliko“ mislim na posao koji zaista volim i u kome sam izvrsna.
Mogu li postići izvrsnost svojim radom i učenjem, kako god znam i umijem? Ne obazirući se pritom na to voli li me netko ili ne, već inzistirajući na jedinom što mi je bitno, „lijepo i veliko“? Hoću li time biti zainteresiranija i motiviranija? Hoće li to pokrenuti neke druge promjene u svemiru koje će mi donijeti duševni mir ili novi posao?
Odlučujem probati.
I dajem sebi 10 mjeseci da pokušam iskočiti iz ovog blata.

Ako ne uspijem, barem sam probala. A opinion makeri neka misle što hoće.
Podrav sa lijepog azijskog aerodroma,

E.





Post je objavljen 21.04.2012. u 10:15 sati.