Marketing
VOLJETI
Bože,
Ti si stvorio ove dvije ruke,
učinio da svatko ima glavu...
Ali, zašto ni Ti...
zašto nisi učinio
da se može bez muke
ljubiti, ljubiti, ljubiti...
(Majakovski)
Moj dragi me je povrijedio. Jako! Žalosna sam, tužna sam.
Sada sam mrtva! Opet osjećam tu prazninu.
Ta praznina vuče se sa menom već drugi dan...
Moram priznati jako sam pozesivna. Kad me netko voli, htjela bih da mi preda svaki atom svoje duše, a to je izgleda nemoguće. Ali to ja smatram pravom ljubavi! I zato uvijek pomalo osjećam tu prazninu.
Vučem to još iz djetinjstva. Tu prazninu. Nikada ništa nije uspjelo popuniti tu prazninu… ne sasvim.
Ponekad se pitam znadem li ja uopće što je prava ljubav - postoji li to uopće! Ili se o tome samo piše, pjeva.
A samo želim voljeti i biti voljena. To i je moj životni moto - voljeti i biti voljena!
Prava ljubav mora biti uzvišena i čista, uzdignuta na razinu duše.
Kada me netko voli, želim da mi preda svoju dušu i da mi kaže: "Evo sasvim je tvoja!", a ja njemu isto tako predam svoju i one se spoje u jednu.
Ponekad osjećam toliku čežnju, jednostavno osjećam da mi fali pola duše.
Onda se javlja ta bol u grudima… Tako je jaka da se uplašim i na trenutke mislim da ću umrijeti.
Možda to stvarno nešto umire u meni. Umirem ja…
Onda legnem, opustim se… počnem osjećati kako nestajem… bol polako popušta, osjećam kako mi najprije nestaje mozak, zatim udovi… Moj oblik sasvim nestaje, rasplinjuje se.
Na kraju samo ostaju oči - njima gledam… gledam u plafon, a onda i njih zatvaram. Osjećam olakšanje, osjećam da sam mrtva…
I tako mrtva onda slušam glazbu... ona me utješi.
Bauljajući po YouTubeu ovih dana, pronašla sam pravu poslasticu - orkestralna izvedba Nubian Sundance... Josefa Zawinula!
Ali ujedno me uhvatila i tuga, jer sam se sjetila njegovog zadnjeg zagrebačkog koncerta, u Tvornici 2007. Ja sam slavila svoj rođendan, pa sam častila B.
Zawinul je već tada bio star i vidljivo bolestan... glavninu svirke prepustio je bio svojim bečkim učenicima. Zagrebačka publika ga je dostojno ispratila, na nogama i dugotrajnim pljeskom. Bio je dirnut... Skoro sam se rasplakala... htjela sam mu doviknuti da ga volim, ali mi je bilo malo neugodno da se derem, sad mi je žao što nisam.
Post je objavljen 12.04.2012. u 22:15 sati.