Sa strane vidim sjenu i obris kristalno jasno
sa odmakom gledam svoj nemir
da li mogu biti bliska s njim?
izdaleka promatram svoje riječi
izgledaju mi moje...
sa strane kada napravim korak, dva
promatram sebe i vidim disproporciju
kontradikciju koja služi svrsi
dosta bora na čelu
a zjenice ispunjene sjajem
popriličan broj sijedih u naziranju
a lepršavost u koraku
ide li jedno s drugim?
kupovala sam riječi i davala sebe
da li se imam manje ili je manje zaista više?
kupovala sam nježnost i plaćala žudnjom
da li sve ima svoju cijenu?
nakon svih nemira sustigla sam mir
a sada mi nedostaje
da li se stvori ovisnost?
ili sam samo puna želje i gladi
za životom?
mislila sam da moram naći ljubav
i shvatila da sam ovisnički zaljubljena u nju
i da je tu.. u svakoj mojoj pori
u svakoj vlasi kose i na noktima
pomalo lomljivim od grebanja ispod površine
mislila sam da kada nađem mnoge odgovore
doći će kraj traženja i samo bivanje
no oni kao da donose samo dvostruko više pitanja
da li je čar u istraživanju života?
Mislila sam da se stvari najbolje vide s odmakom
ili kada ostave pisani trag
no one su najuočljivije u srži zbivanja
u prisutnosti situacije
mislila sam da je zanimljivo biti neobičan
a sada smo težim iskonskoj jednostavnoj običnosti
naći sklad u neskladu
radovati se novoizrasloj biljci, posaditi drvo, čuti što više smijeha
naći medij za izraziti sebe
biti prisutan i svoj, uživati...
uskoro ću 35...
Post je objavljen 06.04.2012. u 16:04 sati.