Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/poslovnainteligencija

Marketing

Sto dana

Piše: Dražen Oreščanin

Prošlo je sto dana nove Vlade RH. Danas su mediji bili zatrpani Milanovićem i Čačićem, raznim objavama i video uratcima. Ja moram, na žalost, reći da poput većine hrvatskog puka, ne dijelim optimizam koji nam Vlada pokušava prodati, a koji se bazira na tome da ćemo ovaj mjesec dotaknuti dno i da će se nakon toga situacija polako početi poboljšavati. Ukratko, ne vidim što će to potaknuti hrvatsko gospodarstvo i dovesti do rasta.

Ono što je Vlada napravila u sto dana se može svesti na dvije bitne stvari, sve ostale su iz gospodarske perspektive kozmetika. Prva je povećanje PDV-a koje će osigurati krpanje prevelikog proračunskog manjka i koji će povećanjem maloprodajnih cijena još više ugroziti prosječnog hrvatskog potrošača. Druga je slanje velikih dužnika u stečaj i povećanje broja nezaposlenih. Zašto je baš sada Vlada odlučila poslati Kraljevicu, Dalmacijavinu i ostale u stečaj? Računica je jednostavna – državi predstavljaju manji trošak ako ih nema, jer ne plaćaju poreze i doprinose, a država ih mora stalno subvencionirati i krpati im gubitke. Ovako se pojavljuje još jednokratni trošak otpremnina ako se ne može namiriti iz stečajne mase, te naknade na novo nezaposlene. Stečaja će biti još, a nezaposlenih još više. Ni jedan od ova dva poteza ne ulijeva neku nadu.

Poticaji za zapošljavanje su također vrlo nedorečeni, a planirano je da kreiraju 4.000 novih radnih mjesta ove godine, što je kap u moru od 350.000 nezaposlenih, odnosno jedva 52% zaposlenog radno aktivnog stanovništva. Poticaji su namijenjeni zanimanjima koja su na Zavodu za zapošljavanje u prosjeku više od šest mjeseci. To doslovno znači da za informatičke tvrtke poticaja za zapošljavanje nema, jer inženjeri računarstva su na zavodu u prosjeku bitno kraće. Naravno, uvijek možemo zaposliti stomatologe ili povjesničare umjetnosti, ali našu struku se ne potiče. Ipak, čudo se desilo - prijavili smo dvije pripravnice VSS informacijsko / računarskog smjera za poticaje i HZZ nam je zahtjeve odobrio - počinjem vjerovati u čuda :-)

Vlada također najavljuje investicije. Jedina investicije koje će se dogoditi su one koje će pokrenuti sama Vlada, poput niskoenergetskih fasada i sličnih stvari. Sve te investicije mogu se pokrenuti ili iz poreznih prihoda ili iz dodatnog zaduženja države. Na žalost, privatne investicije se neće dogoditi, jer se nije desio niti jedan bitni preduvjet da se one dogode – nije pojednostavljen proces osnivanja tvrtke, nije smanjena korupcija niti su iskorijenjeni lokalni šerifi, nije smanjena cijena rada i nije smanjen porez na dobit. Bez ispunjenja većine tih uvjeta, privlačenje ozbiljnih greenfield investicija je u domeni znanstvene fantastike.

Ono što je Vlada do sada izbjegla napraviti su žestoki i čvrsti rezovi interno i u domeni smanjenja javnih troškova. Da bi se moglo smanjiti porezno opterećenje i potaknuti gospodarski rast, potrebno je drastično smanjiti javnu potrošnju i uvesti red u poslovanje javne uprave. Ukratko ću opisati nekoliko nužnih koraka u tom smjeru.

Prvi je svakako smanjenje broja zaposlenih u upravi, zaposlenih po babi i po stričevima. To se dijelom može postići informatizacijom i optimizacijom procesa u ministarstvima, te u poreznoj upravi. Drugi veliki dio smanjenja troškova leži u ukidanju nepotrebnih jedinica lokalne samouprave, koji su također godinama bili mjesto za smještanje stranačkih ljudi i rodbine. Javne poduzeća također moraju smanjiti broj zaposlenih i postati profitabilna. Ovakve mjere će dovesti do povećanja nezaposlenosti, ali će istovremeno smanjiti javnu potrošnju i opterećenje gospodarstva – ne zaboravimo da su to ljudi koji svojim (ne)radom ne pridonose i ništa ne stvaraju. S tim se Vlada još ne usuđuje suočiti, a put k tom suočavanju vodi kroz promjenu kolektivnog ugovora.

Drugi nužan korak je uvođenje kontrole u korištenje naknada, poticaja i mirovina. U Hrvatskoj danas doslovno ima stotine tisuća ljudi koji dobivaju mirovine iako su savršeno zdravi i sposobni za rad, koji dobivaju poticaje za nešto što nikada nisu ni zasadili ili uzgojili. Svaka kuna koja se odobri mora biti kontrolirana, a oni koji to pravo zlupotrebljavaju trebaju biti odgovarajuće kažnjeni.

Treći korak je osiguranje funkcioniranja svih potrebnih infrastrukturnih komponenti koje su potrebne za pokretanje posla. U tu grupu spadaju razne potvrde i dozvole koje se moraju ishoditi, funkcioniranje katastra i sudova, konačan obračun s korupcijom na svim razinama. Na ovu grupu akcija nadovezuje se smanjenje nameta na plaće, te smanjenje PDV-a i poreza na dobit.

Kao što ste do sada vjerojatno i sami uvidjeli, ovo su vrlo korjenite promjene i teški rezovi, te je teško očekivati da će se Vlada za tako nešto odlučiti, pogotovo nakom što je nastavila politiku kadroviranja u javnim poduzećima po podobnosti, a ne po sposobnosti. Bez takvih rezova, teško je očekivati oporavak.

Ima tu još komponenti koje su bitne da bi se stvorila kompletna slika situacije koja je vrlo kompleksna – sindikati koji se ne bore za pravo radnika na rad nego za pravo na nerad, korumpirano sudstvo, kultura nerada „nitko me ne može tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi“ i štošta drugo, o tome više u sljedećem nastavku...

Ljudi nisu baš pametni, ali nisu ni toliko glupi. Shvaćaju da Vlada radi nekakve „rezove“ ali da je onima koji rade i plaćaju poreze nakon tih rezova sve gore i ne vide da se režu oni karcinogeni dijelovi, oni koji ne pridonose i oni koji imaju i dobivaju od države a ne plaćaju poreze i dalje su zaštićeni.

Nadam se da će uskoro doći na red neki od ovih drastičnih rezova, te da će prosječan „šljaker“ konačno moći vidjeti i osjetiti neko poboljšanje. Vjera umire posljednja.


Post je objavljen 01.04.2012. u 21:51 sati.