Pregled posta

događanja u zadnje vrijeme..

evo me nakon mjesec i više...

bila sam gotovo 4 tjedna bolesna,
prehlada, gripa, viroza, ne znam što me sve snašlo,
uglavnom, tri tjedna sam preležala, ali doslovno preležala,
sa temperaturom, kašljem, upalom sinusa.
kašalj je ostao.
od čega, ne znam.
možda sam i na nešto alergična.
u međuvremenu sam usvojila jednu ženkicu, mačku, kastriranu,
od jedne od udruga za životinje.
naravno, dugodlaku.
pa sam možda uspjela postati alergična i na mačju dlaku.
meni se čini nemogućim jer je Micko sa mnom skoro 10 godina.
ali, njezina dlaka je nekako drukčija, svilenija, pa je i to moguće.
sad je kod nas već skoro dva mjeseca
pa smo se i Micko i ja privikli na nju,
ona je živnula (bila je mirna tiha i povučena kad je došla)
pa je živnuo i Micko :)
puno je veseliji, više trči po stanu, igra se, nije više sam,
i iako je ponekad ganja po stanu i mislim da je ne podnosi,
mislim da je na jedno osvježenje u njegovom životu i nešto pozitivno.
a i u mojem :)

moj mužić je nakon mjeseci i mjeseci dumanja
odlučio preseliti se u Hr.
dakle, to je još uvijek samo odluka,
ne i stvarno fizičko preseljenje,
jer naravno potrebno je prije toga riješiti nekakve zaostatke i repove u belđam.
pa to trenutno rješava.
prodaje kuću.
traži si posao u Hr.
pravi si prostora.
gdje ćemo mi tad, ne znam još uvijek.
ja volim svoj grad i znam da neću tako lako otići.
ne zbog inata ili nečega drugoga,
već zbog zadovoljstva svojim životom ovdje.
meni je ovdje stvarno lijepo,
živim u lijepom dijelu grada, volim svoj stambeni prostor,
volim svoje radno mjesto,
imam ovdje hrpu 'prijatelja' i nekoliko pravih prijatelja, no meni dovoljno, taman :)
i samo nešto bolje od ovoga može me pomaknuti.

tako da je jedina promjena barem za sad što je on češće u Hr,
ja više ne putujem gotovo nigdje,
do Zg i Pu baš kad mi se da ili kad nešto moram obaviti,
no to je prava rijetkost,
a on voli doći u Os i ovdje je full opušten.
zašto se ne seli u moj grad?
budimo realni, za njega je Hr mala a Os...
nema smisla objašnjavati, oni koji su odavde znaju kako grad funkcionira.

u međuvremenu,
imala sam izjavu ljubavi jednog od mojih bivših susjeda.
i da je ostalo na tome sve bi bilo ok.
čovjek se nakon 9 godina (tako barem kaže da je toliko prošlo)
ohrabrio reći mi što osjeća prema meni.
no, naravno, u potpuno krivom trenutku i na kriv način.
odnosno, možda sam ja u nekom svom filmu pa sam neosjetljiva
na zaljubljenost nekoga prema kom ja ne osjećam ništa.
i onda ispadnem hladna, bezosjećajna.
kako je to sve izgledalo?
pa za Valentinovo dobila sam pošiljku u koverti na posao
(osobno mi uručio poštar) sa ružinim laticama, ljubavnim pismom,
cd-om s ljubavnim pjesmama, čokoladicama u obliku srca itd..
i sve je to slatko, ne mogu reći ništa kontra,
no ja sam se veselila mome dragome,
njegovom poklonu za taj dan,
njegovom buketu cvijeća,
dolasku i svemu ostalom,
i nije bilo mjesta za nekoga trećega,
samo me to sve unervozilo
pa je i reakcija bila umjesto oduševljenja i zahvale potpuno suprotna.
ljutnja, nervoza, svadljivost.
i ajde, dobro,
nakon nesporazuma i objašnjenja
da nema mjesta u mom životu za nekoga trećeg,
ne želim trokut,
ne želim ljubavnika dok mi mužića nema,
ne želim sjediti na dva stolca,
mislila sam da je taj netko shvatio da mi može biti samo frend,
no nakon izjave ljubavi teško i to.
nemate više povjerenja u tog nekoga
da kad vam nešto govori govori vam kao frend
a ne kao potencijalni obožavatelj.
kad nakon par dana novo iznenađenje
koje me još više rasp...ilo
dok je taj netko mislio kako će me istim iznenađenjem razveseliti u danu.
jer me uopće ne zna,
jer me nije nikada imao priliku upoznati.
i iz dana u dan radi krive poteze.
jer je zaljubljen.
jer me idealizirao.
a ja sam daleko od idealnog :)
i ne može me pustiti na miru.
jesmo li stvarno takvi kad se zaljubimo u nekoga a ne dobivamo ljubav nazad?
natjerao me u razmišljanje jesam li ja takva ikada prema ikome bila.
koliko se sjećam nisam.
ali tko zna... možda sam zaboravila.
no onda se počelo događati da idem u nekakav robni centar a on je baš ondje.
i gdje sam ja, tu je i on.
pa ja u gradu na pauzi za ručak i izlazim iz knjižare,
i baš u tom trenutku on prolazi pored ulaza u knjižaru.
sad hodam gradom i osvrćem se, kao luđakinja,
i samo gledam odakle će iskočiti :)))
možda je smiješno, no baš i nije.
nadam se da će ga proći.
čini mi se da ga je moje odbijanje razljutilo i povrijedilo.
no on je odlučio pojaviti se sad u mom životu
i ja bih valjda trebala sve ostaviti i rascvasti se od sreće ko tulipan zbog toga,
ne znam :)

moja bivša prijateljica koja me tužila prije skoro dvije godine
ponovo se pojavila nakon pola godine
nakon što sam ja bila sigurna da je spor napokon završen (iako sam ga ja izgubila)
i da nema više ničega što me može s njom na bilo koji način povezati, pa ni sudskog spora,
pojavila se sa zahtjevom o naknadi još nekih zaostalih troškova,
koje joj je naravno sud potvrdio da sam ja dužna platiti
i imam za to rok od 15 dana.
i kako ja nemam više ni želje ni volje povlačiti se po sudovima sa takvom jednom prljavicom,
odem i platim te troškove, jer znam, i ako se žalim, sutkinja je otpočetka na njezinoj strani,
opet ću izgubiti i samo ću rastegnuti isto još duže i povećati troškove.
to je naše pravosuđe.
kad danas dobijem opomenu od njezina odvjetnika napisanu unutar tih 15 dana
te sad očekujem da će tražiti i troškove pisanja te opomene da joj platim,
iako sam platila unutar 15 dana
i od samog datuma donošenja rješenja
a i od podizanja istog rješenja na sudu par dana poslije.
ali kod nas onaj tko ima vezu na sudu je car, bio u pravu ili ne,
ne možeš mu ništa a on zna sve fore gdje te može dodatno rebnuti.
pa evo, pripremila sam još kojih tisuću kuna, za svaki slučaj :))
samo treba pričekati još koji mjesec, jer onda se naberu još i kamate ;)
a sirotica valjda živi od toga da tuži druge i tako ubire novac.

idem slijedeći tjedan u Zg na operaciju štitnjače.
napokon sam dogovorila termin.
sad samo umirem od straha da mi neće nalazi biti ok pred operaciju.
zašto?
ne znam.
zato što kašljem,
zato što sam kenjava.
zato što me to uopće ne bi više čudilo.
zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano, eto zato.

poslije ovoga ako sve bude ok slijedi još jedna operacija.
a onda bih barem trebala biti 'zdrava' :)
dovesti sebe u stanje otprije par godina.
prije par stresnih godina sa mojim mužićem :)
koji su me, između ostaloga, doveli dovde zdravstveno :)
pa se nadam da ću sve to i uspjeti izvesti prema planu i programu :))

što se posla tiče,
reći ću samo da sam po kvaliteti i količini posla daleko prešišala sve zaposlene
u svim odjelima u svim županijama Firme
i nemam konkurencije.
potvrda tome stigla je naravno neslužbeno,
jer službena je stigla također ali je zapela u nečijoj ladici nečijeg stola,
jer ne valja pohvaliti djelatnika,
ako ga ne možeš 'izribati' ili mu pokvariti dan,
ili sebi time popraviti svoj,
nemoj mu slučajno reći da je najbolji, mogao bi si valjda umisliti nešto.
mislim, dovoljno sam rekla, pametnome dosta. :)

i da,
imam nekoliko prijatelja, prijateljica,
koji bi se i družili sa mnom i ne bi,
odnosno bi kad njima to odgovara,
ali nedaj bože da ih nazovem kad njima ne paše!!!
ne moram očekivati da će odgovoriti na moj poziv.
no na svaki svoj očekuju odgovor.
ali oni, ili su sa svojim partnerima, pa kako sam mogla baš tad nazvati,
ili su na putu,
ili su neraspoloženi,
ili su umorni,
ili sam ih nečim uvrijedila a ne znam čime,
ili nisu sigurni još jesam li ih uvrijedila pa se premišljaju danima...
de brate, ili mi budite prijatelji ili lagano odje... u skokovima!
nemam više živaca uvijek i za svakoga biti raspoloživa
i pri tome biti obzirna prema njihovim stanjima svijesti.
ili ćemo razgovarati o svemu i svačemu jer smo prijatelji,
i onda kad jednome od nas nije do priče
ali drugome je ta priča baš potrebna pa je zato i nazvao,
ili nećemo,
jer nemam više energije na bacanje,
posebno za one koji je ne znaju cijeniti.

Post je objavljen 28.03.2012. u 21:18 sati.