A kad sanjam, tako…ne valja…
zato zovem, ali nema odgovora…
I već danima premještam taj papirić da bi je iznenadila sa nekim informacijama koje će joj se svidjeti…ali nikako da to napravim..
a na tom papiriću piše datum, mjesto, sat...
i njeno ime
.
.
a slučajno smo počele…isprva onako usput, u prolazu…
pa sve dulje i dublje..
i kad bi se našle na kavi pričale smo o svemu
i ugodno se prepoznale kroz muziku i stavove..i smijanje
i cinizam i sarkazam i ruganje i čuđenje…
i kad bi dogovor za posjetu pao …uz moje veselim se i njeno veselim se…
susret i poljupce dobrodošlice i poklone pažnje…
ta naša priča nije prestajala po osam sati...
i napričale bi se i nasmijale bi se…
ali jučer...
nije bilo odgovora na moje pozive…
jer njena nepažnja, nespretan pad i tramvaj prekinuli su zauvijek sve…
njen život
i naše druženje…
r.i.p. dear-Ž.
Post je objavljen 28.03.2012. u 13:57 sati.