Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Kultura ulizništva

U jeku afere ZAMP, stiže nevjerojatna vjestica koju je tempirao i lansirao sam ZAMP - Predsjednik RH Ivo Josipović najizvođeniji je hrvatski skladatelj klasične glazbe, prošlogodišnjom je zaradom u rangu pokojnog D.Dvornika. No ludilo tu ne staje, jer i sam Predsjednik s neskrivenim ponosom potvrđuje: „Ja sam najizvođeniji skladatelj klasične glazbe. I to je dobro za Hrvatsku, da ima i takve glazbe. Nedavno su i Poljaci izdali kompakt disk s mojim kompozicijama, ja mislim da to samo koristi Republici Hrvatskoj“.

Da nije smiješno bilo bi tragično. A u stvari i jest tragično. Josipović najizvođeniji skladatelj? Ma u kojem to svemiru?! Pa u svemiru u kojem je kultura dodvoravanja odnosno besramnog ulizivanja političkim figurama odavno uhodana stvar. U svemiru u kojem se predsjednicima namještaju drogirani medvjedi, organiziraju idolatrijski sletovi, puštaju teniski mečevi, po ambasadama kupuju i u podrumima gomilaju kojekakva bespuća povijesnih halucinacija, organiziraju kazališne proslave rođendana na kojima prvakinje uzbibanih prsa čestitaju velikom slavljeniku, na radio-stanicama navodno vrte neslušljive kompozicije koje nitko nikad nije čuo, premijere kroz lasku naziva doktorima ili radićima, u svemiru u kojem je ulizivanje i izvlačenje koristi iz ulizivanja (profiterstvo) postalo savršeno uhodan biznis.

I umjesto da se poklopi ušima, naš se Predsjednik time hvali. Jer njemu nije palo na pamet da je po ZAMPu najizvođeniji skladatelj klasične glazbe samo zato što je Predsjednik RH, ne, on je uvjeren da je to zbog njegove glazbene genijalnosti. O taštino! Dok Rim gori, ti skladaš pjesmice.

Naš Predsjednik posjeduje dragocjenu političarsku vještinu da svojim monotonim govorom zakomira svakog sugovornika do te mjere da sugovornik više uopće nije svjestan o čemu ovaj govori. I dok sugovornik više nije svjestan o čemu ovaj govori, on u međuvremenu izgovori svašta. A što se tiče afere ZAMP, moram nažalost konstatirati da Josipović u svojim uspavljujućim monolozima lupeta apsolutne besmislice. Mislila sam da u opravdavanju sebe ne može nadmašiti onu glupost oko bitnosti autorskih prava zbog umjetnih kukova, ali ne samo da ju je nadmašio, on ne posustaje. Gadljivo je slušati kakvim se suludim izgovorima Predsjednik koristi opravdavajući taj namet i svoju ulogu u njemu, kada je već i vrapcima na grani jasno da je riječ o legaliziranoj pljački građana od jedne maltene piratske udruge pod visokim pokroviteljstvom države (Predsjednika) i kojekakvim nagomilanim sukobima interesa. I ova naručena patka o najizvođenijem skladatelju klasične glazbe je ništa drugo doli novo opravdavanje sebe, svoje nerealne zarade i organizacije (ZAMPa) koja mu je to omogućila.

Parafrazirajući Predsjednika, nedavno su i Poljaci izdali kompakt disk s njegovim kompozicijama, e pa ja mislim da to doslovce koristi samo predsjedniku Josipoviću.

Zanimljivo je da se javnost ustručava kritizirati i vjerovati u Josipovićevu upletenost, jer im je teško zamisliti da je taj fin i kulturan čovjek jednako krvav ispod kože kao i ostatak debelokožne političarske bratije, da je i on bez obzira na intelektualizam - slab na miris šuške. Nakon kojekakvih prethodnika u predsjedničkoj fotelji, ljudi su se poradovali konačno civiliziranom i kulturnom čovjeku na čelu države, pa se sada teško odriču iluzije njegove svetosti. Oni se i dalje hvataju one slamke da je sve ovo nečija tendencija da se poljulja pozicija predsjednika. A da je riječ o iluziji postalo je očito i prije ZAMPa, u onom ogavnom prepucavanju taština sa Mesićem oko povlaštenih mirovina i troškova njihovih besmislenih ureda. Zemlja grca u dugovima, a oni se prepucavaju oko privilegija. Kad je lova u pitanju, svi oni pokažu svoje pravo pohlepno lice. U sve im diraj, ali u lovu ne.

Uljuđen, kulturan, intelektualac, sve to i dalje stoji, ali što mu to vrijedi kad je svoj ugled (baš kao i Kain) prosuo u vjetar zbog osobnog interesa.

Prilika čini lopova. No temeljni problem nije čak ni u slaveželjnom (loveželjnom) Josipoviću i takvima kao što je on. Problem je u narodu koji je navikao od političara raditi svete krave i na njihov oltar prinositi zlato i tamjan, očekujući naravno svašta zauzvrat (zapošljenje malog i male, gledanje kroz prste zakona, povoljniji kredit etc.). Problem je u onoj duboko urezanoj egidi našeg mentalnog sklopa - „ruka ruku mije“. Problem je u svakodnevnoj dubokoj saživljenosti sa korupcijom. Problem je u sveopćoj kulturi korupcionaštva.


Post je objavljen 22.03.2012. u 11:00 sati.