Marketing
Kladionica
Pošto je nedavno prošao još jedan sportski vikend, mogu zamisliti kako su neki drapali listiće od bijesa.
U vezi toga, moglo bi se kazati, kako sam se potpuno odupro toj pošasti zvanoj Kladionica, odnosno klađenje.
Kuda god pogledaš, vidiš razne lokale, u kojima ljudi bulje u neke papire na zidu, ekranu televizora i slično, te piskaraju nešto na malom papiru, koji stoji polegnut na nekoj drvenoj dasci, koja glumi nekakav šank ili što već.
Jedino privlačno u svemu tome je, ona zgodna djelatnica, iza valjda - blindiranog stakla, koja se smješka svakome tko joj turne netom išaran papirić.
Ljudi po prometalima, većinom, više ne komentiraju bujne grudi, one koja stoji pored vrata i mami poglede, već se razgovori svode na neke fixeve, ikseve, hendikepe, nule i slično.
Jednako tako znam, da postoji ekipa koja sistematski prilazi sustavu klađenja, na način, da prati koji igrač je bolestan, rezultate prošlih utakmica, ko kome ševi ženu i ljuti li se možda suigrač zbog toga.
Prati se jedanaesta i dvanaesta liga nekih zavučenih mjestašca, ne bi li se štogod ušićarilo
Uglavnom slatko se nasmijem, kada čujem određene komentare tipa: Fulao sam samo dva za 40.000 kuna, dok je dovoljan samo jedan. Eto baš ga neće.
Koga god inače pitam, odgovor je uvijek isti bilanca mi je u minusu.
Dakako ima izuzetaka koji zarađuju na greškama u Kladionicama, ali takvih je relativno malo.
Ja se onda pitam: Pa zašto se kladiš, kada stalno gubiš ?
Jednom sam pročitao, kako su ljudi počeli dizat kredite, gubit stanove, kuće, raspadanja obitelji i slično.
Po meni: Tko voli, nek izvoli, ja osobno Ne hvala.
Učili su me: Na kocki se uvijek gubi, a te riječi su uklesane duboko u meni…..
Post je objavljen 19.03.2012. u 12:19 sati.