Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/papar

Marketing

Josipović, Mudrinić, pet milijardi kuna, udruženi zločinački poduhvat.

JOSIPOVIĆ, MUDRINIĆ, PET MILIJARDI KUNA,

UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT


Pollitika.com by Papar



Instant zvijezda hrvatske politike, aktualni Predsjednik, u svojoj uspješnoj predsjedničkoj kampanji obećavao nam je pravednu budućnost. Na adrese stotina tisuća građana Republike Hrvatske slao je pisma u kojima je pozivao građane „koji se kao i on ne žele pomiriti s činjenicom da je korupcija sastavni dio pravosuđa“ da glasaju za njega jer on neće dozvoliti „korumpiranim moćnicima da budu stupovi društva te se tako rugaju zdravom razumu i svim poštenim građanima“.

Tim, toliko željenim obećanjima, u solidno sročenoj kampanji, nije se suprostavilo pitanje kako nas u pravedniju budućnost može odvesti čovjek, za kojega nikada nismo čuli da je trpio neku društvenu nepravdu i nešto u svojoj dotadašnjoj karijeri protiv nje poduzeo.

Osim kvalitetne kampanje, na izbor Josipovića značajan utjecaj je imala mjera kojom smo ga u to doba mjerili, a ona je ovisila o suprostavljenim mu protukandidatima.
Izbore je dobio s manjom podrškom građana od podrške koju su dobili Tuđman ili Mesić, ali u dvije godine koje su uslijedile situacija na polju popularnosti se izmijenila u njegovu korist.

Tu prema mom mišljenju nije ključan čimbenik bila njegova politika nezamjeranja što mu predbacuje prethodnik, nego političko okruženje, kohabitacija s nestabilnom i potrošenom političkom opcijom, odnosno činjenica da je praktično bio jedini faktor stabilnosti u državi te je bio neupitna veličina političkog Olimpa.

Izmjenom političkog okruženja, stvaranjem stabilne vladajuće koalicije, stvorili su se preduvijeti da se preispita i njegova uloga u društvu. Uloga koju je sam istaknuo gostujući u emisiji Romana Bolkovića odgovarajući na pitanje treba li proširiti predsjedničke ustavne ovlasti. Na to pitanje Predsjednik je odgovorio negativno obrazlažući to činjeniciom da predsjednik svojim ugledom stjeće mogućnosti da djeluje i izvan svojih ustavnih ovlasti.

Reanimacija hobotnice u pravosuđu (22.veljače 2010.)

Prije dvije godine 22. veljače 2010. godine, odmah po ustoličenju, Predsjedniku sam preporučeno s povratnicom poslao pritužbu temeljem članka 46. Ustava Republike Hrvatske radi imenovanja Ivice Mudrinića, direktora hrvatske podružnice Deutsche Telekoma, u predsjednički gospodarski savjet. U pritužbi sam napisao kako iz osobnog iskustva znam da će ukazana čast Ivici Mudriniću biti snažan dodatni poticaj, kako je u svom pozivu da njemu damo svoj glas, točno napisao, korupciji u pravosuđu da se i dalje koči kazneni progon Ivice Mudrinića za kojeg je njegov prethodnik Stjepan Mesić izjavio da je taj kriminalac koji bi u svakoj drugoj zemlji već odavno završio u zatvoru.

Pritužba ima 13 stranica obrazloženja gdje se detaljno kroz četiri točke uz priložene dokaze obrazlaže kako je navedeno imenovanje u suprotnosti s pozovom kojeg je Ivo Josipović kao predsjednički kandidat poslao na adrese stotina tisuća hrvatskih građana.

Direktan povod za pisanje ove pritužbe bila je kaznena prijava koju je protiv mene zbog izmišljene prijetnje podnio predsjednik građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu Darko Milković, te mi je prvi radni dan nakon što je Predsjednik objavio sastav svog gospodarskog savjeta pokucala policija na vrata.

Naime u veljači 2000. godine dobio sam izvanredni otkaz ugovora o radu jer sam nakon brojnih upozorenja upravi, napisao predstavku resornom ministru, da HT ne poštuje ugovorene koncesijske obaveze. U radnom sporu koji je uslijedio utvrđeno je da su svi moji navodi istiniti te da je HT pored tog prekršaja koristio i nedozvoljeni radiofrekvencijski spektar. Prema tumačenju glavnog državnog inspektora za telekomunikacije Miroslava Belužića koji je svjedočio u sporu to je HT činio u cilju da uz manje investicije ostvari istu dobit. Odnosno potkradala se država.

Iako je utvrđeno da su svi moji navodi iz predstavke bili točni, Darko Milković koji je tada kao sudac Općinskog suda u Zagrebu sudio u tom predmetu, presudio je da je otkaz zakonit jer da sam umjesto predstavke prema njegovom mišljenju trebao napisati kaznenu prijavu. Takvo rješenje kao besmisleno ukida Županijski sud te u ponovljenom postupku sutkinja Carmen Topalušić, budući da je u međuvremenu Milković otišao na Županijski sud, presuđuje da je otkaz nezakonit. Naime svaki prekršaj, kršenje zakona ili ugovora ne mora automatizmom biti i kazneno djelo, odnosno u trenutku kada sam pisao predstavku nisam imao saznanja što je u pozadini, to sam otkrio tek kasnije, ali sam bio dužan reagirati upozorenjem kad je poslovni proces u kojem sam kao menadžer u HT-u sudjelovao izašao iz zakonskih okvira.

Kako predmet drugi put dolazi na Županijski sud Darko Milković postaje predsjednik građanskog odjela, pa je presuda preinačena i nezakonit otkaz postaje zakonit što kasnije Vrhovni sud ponovno mijenja i otkaz je definitivno proglašen nezakonitim.

Međutim presuda se iz procesnih razloga ponovno vraća Županijskom sudu gdje caruje Milković pa ovi tumače da otkaz je nezakonit, da nema raskida ugovora o radu, ali i da nema povratka na posao. Takva opcija uopće ne postoji u Zakonu. To je tehnološki neizvedivo, a sve se zapravo pravda tipfelerom kojeg je tobože nemoguće ispraviti.

Bilo kako bilo, u jesen 2009. godine, u doba kad se Mudriniću klimala stolica, posve je jasno da je HT izgubio, da su Milkovićevi postupci postali groteskni i da je pitanje trenutka kada će se presuda morati izvršiti.

Međutim imenovanjem Mudrinića u Josipovićev gospodarski savjet dolazi do potpunog obrata, ponovno se aktivira Mudrinićeva hobotnica, te mi zbog lažne kaznene prijave koju je pokrenuo, ni manje ni više nego predsjednik građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, na vrata kuca represivni aparat.

Na policiji sam spreman na poligraf, točnije inzistiram na tome, no iskazi svedoka, u prvom redu Milkovićevog zamjenika i njegove tajnice idu meni u prilog te se oslobađam svake sumnje da sam nešto takvo počinio. U stvarnosti treba mi 18 mjeseci da dobijem potvrdu DORH-a da je postupak protiv mene kojeg je pokrenuo Darko Milković obustavljen jer nema nikakvih elemenata koji idu u prilog Milkovićeve izjave.

Da bi se vidjelo o čemu se zapravo radi priču treba staviti u njen kontekst. U proljeće 2009. godine Sanader se zakačio sa Mudrinićem što je javnosti bilo poznato kroz izjavu Sanadera upućenu Mudriniću da je „lako tuđim gloginje mlatiti“.

Nakon toga u našem društvu, a ono je takvo kakvo jest, bio je to znak da je Mudrinić u nemilosti, pa su se i njegovi pipci, a u dvadeset godina pustio ih je posvuda počeli povlačiti.

To se odmah znalo i u Deutsche Telekomu pa je Mudrinić kroz medije pustio priču da ide na mjesto Polančeca za podpredsjednika Vlade. U Nacionalu je Andrija Hebrang podpredsjednik HDZ-a tada to demantirao tvrdeći da Mudrinić sam širi te priče. Naime Mudriniću je krajem 2010. isticao mandat, a zbog gubitka političke podrške po novinama se pisalo da se pokušava ugurati u Ericsson. Problemi su nestali nakon što ga je Josipović vratio u politički vrh pa Mudriniću Deutsche Telekom produljuje ugovor za još tri godine.

Ja koji vodim postupke protiv HT-a, a pored toga podnositelj sam nekoliko kaznenih prijava protiv kriminala u telekom sektoru, najbolje znam kako je u tom trenutku nastupila promjena.

Međutim nedugo nakon toga, Josipovićevim postupkom, došlo je do potpune reanimacije usnule hobotnice. Tu se išlo toliko daleko u prezentaciji moći da se Milković odlučio izložiti skačući u prve borbene redove.

Naime u istom trenutku kako mi je policija zakucala na vrata ponudili su i nagodbu. Oko 20 posto onoga što mi po zakonu pripada. Pa ti vidi kakvi su ti sada izgledi na sudu.

O svemu ovome, preporučeno s povratnicom, pozivajući se na članak 46. Ustava RH obavijestim Predsjednika, a kako nije bilo nikakve reakcije, dijelove iz pritužbe i kasnijih obavijesti objavim na blogu zbog kojeg će mi policija po nalogu DORH-a htjeti oduzeti računalo.

Budući da je ovo poprimilo malo šire razmjere pa su o ovom pokušaju izvjestili svi mediji, glasnogovornik MUP-a Borovac i Josipović, tvrdili su da iznosim neistine da mi je policija dolazila zbog bloga u kojem spominjem Josipovića i Mudrinića, već da mi je policija došla da bih dao iskaz u svezi s mojim kaznenim prijavama. Trebalo mi je potom devet mjeseci žalbi glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću dok nisam dobio potvrdu da je istina ono što sam od početka i tvrdio.

U telekomunikacijskom sektoru radi se o ozbiljnom kriminalu. Nezakonitom izvlačenju i pranju novca. Prema mojim kaznenim prijavama tu je kriminal težak oko dvije i pol milijarde kuna, a procijenjujem prema bilancama stanja alternativnih operatora, da je u igri dvostruko veći iznos.

Progon telekom kriminala svugdje osim u Hrvatskoj

Nije to specifično za Hrvatsku niti samo za HT. Takva je situacija u branši u cijelom okruženju. Trenutno je aktualna situacija da je Deutsche Telekom platio sporazumnu kaznu od 95 milijuna dolara u Americi zbog optužbi da su bivši dužnosnici te kompanije potplatili političare u Makedoniji i Crnoj Gori, te odustanak od zastupničkog mandata, bivšeg austriskog kancelara Wolfganga Schuessela zbog optužbi da je umješan u korupcijske skandale povezane s telekomunikacijskim operatorom Telekom Austrija.

Znamo da je Telekom Austrija u razdoblju od 1998. do 2008. godine dobio koncesije u 6 država regije: Hrvatska (1998), Bugarska (2005), Bjelorusija (2007), Makedonija (2007), Srbija (2008), a tu je i uvijek famozni Liechtenstein!

Kao i kod Hypo, prvi posao Telekom Austrije izvan granica je bio u Hrvastkoj gdje je koncesiju kao član vijeća za telekomunikacije dodijelio Ivić Pašalić. Pa sve do Lukašenka poslijednjeg evropskog diktatora.

Teško je i zamisliti, kad već nisu u Austriji, da su ti poslovi, na navišoj državnoj razini, u ovih 6 država regije mogli proći bez mita i korupcije.

Glavnog operativca i dugogodišnjeg direktora Telekoma Austrije, Borisa Nemšića, u povodu dana neovisnosti 2010. godine, Predsjednik Ivo Josipović odlikovao je za posebne zasluge u gospodarstvu.

U hrvatskom društvu to su jasni signali istražiteljima u kojim resorima trebaju biti pristrani i selektivni. Iako je posve jasno na međunarodnom planu da je cijela telekom branša u regiji od Austrije, preko Mađarske pa sve do Makedonije i Crne Gore duboko inficirana korupcijom. Točnije da su telekom operatori potplaćivali sve političke opcije. Nema nikakvih izgleda da je Hrvatska tu izuzetak od pravila.

Kako to funkcionira najbolje se vidi na aktualnom primjeru ZAMP-a. Sad znamo da Josipović kao siva emiencija ZAMP-a u proteklih dvadesetak godina jednoj tvrtci, Emporionu, svog prijatelja Marka Vojkovića, platio za usluge više stotina milijuna kuna. Ekipa koja se vrti oko tog Emporiona Vojković i Vucelić bili su u javnosti uspješni mladi poduzetnici sve do zločinačkog ubojstva Ivane Hodak s kojom je Vucelić ranije bio u vezi. U istrazi oko motiva ubojstva policija dokazi do čitavog niza spoznaja o poslovnim kontaktima i tijekovima novca te ekipe, točnije Vucelića, koji uključuju likove od Vladimira Zagorca pa sve do Joce Amsterdama. Poznato je da Vucelić nije prošao na poligrafu, odnosno da je prvi put zatajio neke poslovne kontakte. Ima li u tom dimu oko Emporiona i vatre pokušalo se istražiti te je objavljeno da je i Vojković predmet izvida oko pranja novca. Nakon što je to objavljeno Predsjednik države javno se šeće po špici s Vojkovićem dajući poruku represivnom aparatu.

Predsjednički kišobran ide toliko daleko da se početkom ove godine Vojković i Bajić pojavljuju zajedno na molitvenom doručku kojeg svake godine organizira predsjednik Sjedninjenih Država. Nakon toga direktor FBI-a Robert Muller nije htio niti na minutu primiti Bajića.

Da bih javno dokazao koliko su postupci DORH-a selektivni i pristrani napravio sam javnu usporedbu dva istovrsna kaznena postupka. Jedan, onaj protiv Tomislava Dragičevića, zbog utaje poreza na način da je lažno prijavio boravište u mjestu s manjim prirezom pokrenula je država sama nakon što je nestao predsjednički kišobran odlaskom Stjepana Mesića. Ovaj drugi postupak, protiv člana uprave HT-a Božidara Poldrugača koji sa suprugom dijeli vlasništvo nad stanom u Zagrebu, a ima prebivalište prijavljeno u Svetom Ivanu Zelini, pokrenuo sam ja. U startu sam javno napisao da ćemo na ovom primjeru vidjeti koliki je utjecaj Ive Josipovića na selektivnost i pristranost u radu DORH-a. I nisam se prevario. Rezultat nije izostao. Ne samo da su odbacili kaznenu prijavu, a bilo je neusporedivo više elemenata koji su upućivali da je kazneno djelo počinjeno, nego li u slučaju Dragičevića, jer Dragičević čak nije niti vlasnik kuće u kojoj živi, to mu je od punice, nego su mi odbili dostaviti rješenje i uvid u spis.

Rješenje mi je ipak dao Općinski kazneni sud, a iako im je Bajić nakon moje žalbe dao detaljnu uputu kako postupiti u slučaju mog zahtjeva za uvid u spis, njemu podređeni su se na tu uputu oglušili.

Budući da su temeljem iste Bajićeve upute odgovorili da je razlog za pokušaj oduzimanja računala bio blog o Josipoviću i Mudriniću, te da nema uvida u spis postupka protiv člana uprave HT-a, jasno je da mi je DORH dao do znanja odakle vjetar puše i kako stvari stoje. Pritom se Bajić ogradio od postupaka svojih podređenih. On im je dao detaljnu uputu kako trebaju postupiti, a oni ga ne slušaju. Problem je detektiran i rješenje je u mehanizmima prema Državnom odvjetničkom vijeću, a tamo sjedi politika.

Iz izvješće Saboru glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića jasno je da korupcija ne pada i da je borba protiv korupcije rezultat uskok kruga ljudi uz njega, a ne DORH-a u cjelini.

Rasterećenje gospodarstva, pet milijardi kuna

Dakle uspio sam, zahvaljujući Bajiću, sakupiti sve dokumente koji jasno upućuju da početak sankcioniranja kriminala u telekomu nije stvar merituma nego da je u pitanju politička odluka. I da se tom postupku i mogućoj naplati i rasterećenju hrvatskog gospodarstva za oko pet milijardi kuna ispriječio Ivo Josipović.

Međutim za gospodarstvo postupci pred građanskim sudovima još su važniji, a kako tu hobotnica funkcionira već sam vas upoznao. Naime moj postupak nije usamljen. Protiv HT-a vode se parnice koje ukupno prelaze milijarde kuna.

Najviše je postupaka zbog neplaćanja infrastrukture i ometanja pravedne tržišne utakmice. Postupak koji sada okupira pažnju javnosti, neplaćenje korištenja infrastrukture MORH-a je samo kap u moru i po svom iznosu benigan. Samo Grad Zagreb vodi postupak težak oko pola milijarde kuna zbog neplaćenih gradskih prava. A tu su još i postupci koje je pokrenula udruga za zaštitu potrošaća „Potrošać“. Ili postupci regulatora koji su zapeli, zbog udruživanja u kartel i kršenje naloga regulatora. Postupci za HT teški oko pola milijarde kuna. Potencijalno i preko milijarde.

Kako biti dobar „biznismen“? Tako da ne plaćaš naknade za korištenje infrastrukture, udružiš se u kartel sa sebi sličnima i stopiraš sudove i državno odvjetništvo.

Do kada? Pa dok god na isti način na vlast uspjevaju doći isti takvi „političari“.
Stvar je još i gora jer tužbe i postupci nisu niti navedeni u izvješćima koja HT dostavlja burzi, odnosno ako jesu onda je to u neusporedivo manjem iznosu od potraživanja tužitelja.

Mudrinić funkcionira na istim načelima kao i kad je tek došao iz Kanade. Obmanama. Samo što su obmane sada puno puno veće. Iluzionist nije donio ništa, a iznio je čudo jedno.

I dok su sudovi hobotnicom blokirani, novac se, koji bi tu trebao ostati, u vrećama iznosi. Imam iskustvo i znam da velika većina ljudi u sudstvu i odvjetništvu nije korumpirana. Ali taj mali dio koji pripada hobotnici je tako dobro umrežen, sinkroniziran i tako dobro pozicioniran da uspiju poništiti sav rad dobrih poštenih i objektivnih ljudi.

Kakva se PravDA može očekivati na sudovima kad suci pišu lažne kaznene prijave protiv stranaka u postupku. Stranaka koje tuže Mudrinća, koji sjedi s desna Josipoviću, a za kojeg je njegov prethodnik dobro rekao gdje mu je mjesto. I koliko će se zbog toga još novca iz države izvući, a građani obmanjivati javnom porukom Josipovića da Mudrinić treba platiti onih 1%, a 99% neka ide kako je i do sada išlo.

Udruženi zločinački poduhvat

Prema praksi koja se primjenjuje u kaznenim postupcima za kaznena djela počinjena na području Republike Hrvatske, a kada se razmatra uloga državnika u tim djelima, kod utvrđivanja da li je netko sudionik udruženog zločinačkog poduhvata, primjenjuje se proširena definicija takvog poduhvata.

U konkretnom slučaju to znaći da nije presudno da li je Josipović djelovao u cilju utjecanja na pravosuđe. Nije presudno niti da li je u trenutku spornog postupka morao biti svijestan kako će se njegovi postupci moći iskoristiti u cilju utjecanja na pravosuđe.

Presudno je da li je nakon što je upoznat s činjenicama da se njegovi postupci koriste u cilju utjecanja na pravosuđe, poduzeo sve što je u njegovim ovlastima da se uzrok takvog nezakonitog utjecaja ukloni, odnosno na uvjerenju da se isključuje svaka druga mogućnost zbog koje je došlo do političkog prostora koji je omogućio ovakav utjecaj na pravosuđe.

Izvlačenje 470 milijuna kuna iz HT-a

U ljeto 1999. godine nezavisna savjetnička kompanija Ernst&Young izvršila je snimanje svih poslovnih procesa u HT-u u okviru projekta reorganizacije kompanije. Te usluge je HT platio tadašnjih dva milijuna maraka. Jedan od rezultata tog projekta je bio izračun cijene, koliko stručnjaka, koje vrste stručnosti, i koliko vremena treba za pojedini proces i svrha svakog rada odnosno procesa. Definirani su razlozi za postojenje svakog poslovnog procesa, od tržišnih, tehnoloških pa sve do zakonskih i ugovorenih obaveza prema državi. Na ovaj način su obrađeni svi procesi u HT-u, od prava, nabave, marketinga, finacija, pa do izgradnje i održavanja sustava. Jedan od procesa je i optimizacija GSM mreže koja osim svojih tržišnih zahtjeva ima i zakonske i ugovorne obaveze unutar kojih se mora odvijati. Dakle u ljeto 1999. godine točno je definirano kako i zašto se proces odvija, koja je iduća faza u tom procesu, koja je cijena tog procesa i tko ju izvodi. U dokumentu koji je izađen zajednio s nezavisnom savjetničkom kompanijom Ernst&Young jasno je napisano da je jedan od parametara postupka optimizacije zakonom definiran odnosno da gubici u sustavu ne smiju biti veći od 5%.

Početkom listopada 1999. HT dobiva strateškog partnera prodajom 35% dionica Deutsche Telekomu A. G. Odmah se potpisuje 60 milijuna kuna težak ugovor tehničke pomoći HT-u kroz nedefinirane intelektualne usluge.

28. listopada 1999. godine Ivica Mudrinić piše u Bonn Stefanu Grossu pozivajući se na potpisani ugovor predlažući da u okviru tog ugovora HT dobije usluge tehničkog suporta optimizacije GSM mreže.

Odmah potom Mudrinić u studenom 1999. godine u intervjuu za kompanijski časopis uzjavljuje da će postupak biti pri kraju u idućih par tjedana, da je na postupku angažiran veliki broj visokoobrazovanih stručnjaka koji sada imaju i suport strateškog partnera.

Iz pisma kojeg 13. siječnja 2000. godine Dr. Reinhard Scheller, International Business Director piše Ivici Mudriniću, pozivajući se na pisma Stefanu Grossu jasno je da nikakva suradnja na tom području još nije realizirana nego se tek planira prvi sastanak.

Budući se proces optimizacije nije odvijao prema planu kojeg je prije 6 mjeseci ustanovila nezavisna savjetnička kuća Ernst&Young, te da sam na kršenje zakona već upozorio Upravu, a da je sad došlo do ozbiljnog kršenja ugovora o ostvarivanju koncesije, 31. siječnja 2000. godine pišem predstavku resornom ministarstvu u kojoj predlažem da se izvrši upravni nadzor nad kompanijom u smislu provedbe koncesijskih odredbi.

6. ožujka 2000. godine Mudrinić se očituje resornom ministru, priznaje gubitke u sustavu od 18,5% te obrazlaže da će se problemi otkloniti u idućih 3-4 mjeseca kroz proces optimizacije. Inaće prema ugovoru o koncesiji dozvoljeno prekoračenje gubitaka od 5% je 72 sata.

27. ožujka 2000. godine član uprave HT-a Božidar Poldrugač dogovara formiranje zajedničkog HT-DT tima za provedbu optimizacije GSM mreže. Na kraju od te suradnje, osim par piva u Minhenu, nije bilo ništa, optimizacija je provedena onako kako je prvobitno bilo i planirano, a Deutsche Telekomu je plaćeno 60 milijuna kuna. Po ovom obrascu je Deutsche Telekomu u vrijeme dok je bio manjinski vlasnik plaćeno ukupno 470 milijuna kuna. Do iznosa su došli jednostavnom matematikom, onoliko koliko je DT bio dužan platiti HT-u temeljem razlike u interkonekciji su proglasili intelekualnim uslugama DT-a prema HT-u.

Ove optužbe nisu moje maštarije nego se temelje na dokumentima na čijoj izradi je sudjelovao veliki broj nezavisnih stručnjaka.

Rasplet

O čitavoj ovoj priči postoji i jedna okolnost koja će ubrzano voditi prema raspletu o kojem piše Ivica Đikić u odličnom tekstu u Novostima. Okolnost, da kad se već do pravde nemože doći pred hrvatskim sudovima te postupke može započeti u drugim državama zbog povrede prava osoba izvan Hrvatske.

Dakle u povezivanju zainteresiranih i nužnoj internacionalizaciji slučaja “Josipović“.

Ivica Đikić:Josipović je opasni manipulator koji funkcionira po bandićevsko-sanaderovskim principima
Dio bloga prilagođen tisku objavljen je u dvotjedniku Objektiv od 12. ožujka 2012.



Post je objavljen 15.03.2012. u 16:58 sati.