Izvještaj o smrti
Zanimljivo je posmotriti kako mediji izvještavaju o većini smrti javnih osoba. Uzmimo za primjer ove posljednje: Milorada Bibića Mosora i Helgu Vlahović Brnobić. Među ostalim pišu kako su te osobe bile jako optimistične, vedra duha i da su svojom energijom druge 'tjerali' na što veće domete. Iako su spomenute osobe zaista bile takve i zaista su zadužile društvo, ostaje nejasno zašto je važno naglasiti njihovu vedrinu. Nije li to diskriminacija prema depresivnima i unesrećenima?
Golim tetama protiv krize
U banani smo, katastrofa je, Linić kaže da ćemo se izvući tek za 10 godina ako krenemo s bolnim i radikalnim rezovima. Ova konstatacija ponavlja se iz dana u dan, čak ju je i Jadranka Kosor shvatila. Međutim zašto mi iz pridjeva radikalni i imenice rezovi, ne bi izbacili imenicu i ostali na radikalnosti. Recimo, legalizirati prostituciju i marihuanu, a ako odmah želimo puno veći BDP, jer Hrvati vole sve preko noći, onda bi mogli razmisliti i o legalizaciji ecstasyja i kokaina. Crkva će se naravno buniti, ali zato jer u bordelima neće biti dozvoljen rad maloljetni(ca)ma. Ima Crkva pravo – treba spustiti dobnu granicu na 6, 7 godina i prešišati ćemo Tajland. Gadi vam se ovo što pišem, jel da? Razmislite malo – postoji li u ijednoj svjetskoj državi konstantan rast BDP u granicama etike? Naravno da ne, profit i moralnost su klasični antipodi. Samo što bi ovakvom legalizacijom dobili skupu radnu snagu, a ovako ćemo se izvući iz krize samo ako budemo volontiurali kako genijalno to zamišlja ministar Mirando Mrsić. Vidimo na njegovom primjeru da je i Mirinda jednako opasno kao i Coca-cola, kokain, ecstasy, prostitucija bez zaštite...
Zločin i kazna
Neke se stvari rješavaju vrlo jednostavno, ali Hrvati ih jednostavno nisu u stanju provesti jednostavno. Huligani opet harače Hrvatskom: U Zagrebu su prebili mlade vaterpoliste samo zato jer su iz Dubrovnika, tuku se kada izlaze u noćni provod, na svakoj nogometnoj utakmici, huču crncima...Godinama teroriziraju sugrađane, ali zato njih nitko ne terorozira, čak ni kad ubiju nekoga (vidi Luka Ritz). Zašto se jednostavno za huligane ne uvede smrtna kazna? Lijepo u članak 52, stavak 2 napišemo kako se ničim izazvan fizički napad kažnjava smrću. Možeš birati hoćeš da te do smrti prebije deset na jedan, jer to huligani najbolje poznaju pa će im to možda biti i zadnja želja ili ćeš samo injekciju. Pa 'ko voli, nek' izvoli. Naravno da će huligani na početku misliti kako se zakonodavac zajebava da ih zastraši, ali kada se izvrši prva smrtna kazna, garantiram vam da smo za vijeke vjekova riješili problem huliganstva. S ovim što huču treba biti malo nježniji – dopustiti im da opet pohode utakmice, ali otkinuti im jezik, pa nek huču koliko god hoće.
Budućnost, ali ne iz Podgorice, nego iz pakla
Akademik Ivo Šlaus uvijek ima riječ utjehe. Kaže da će u sljedećih 20 godina gotovo 50% poslova izumrijeti, da će ljuditi raditi do 80 godine (jer će se povećati životnost), a sve to vodi cijeloživotnom obrazovanju. Vratimo se malo u povijest. Naši roditelji su (oni izvrsniji) završili srednju školu i do penzije bez straha od otkaza radili za jednu te istu tvrtku. Njihova djeca u prosjeku imaju završen fakultet, podrazumijeva se da znaju barem engleski, ako već ne njemački, francuski, španjolski i talijanski, da znaju sve o računalu, da su pismeni, da imaju vozačku dozvolu A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L i LJ kategorije, da imaju široko opće znanje i da su spremni na daljnje učenje. Međutim, sve im to nije dovoljno da uopće imaju posao, a kamoli da izgrade kuće i kupe auto kao njihovi roditelji. Zato je tu Šlaus da ih umiri: vjerojatno će u sljedećih 20 godina taj fakultet koji su zavgršili biti prošlo svršeno zanimanje, a ako budu imali sreće, radit će kao jeftina radna snaga do 80 godine. Uz sve to morat će se stalno obrazovati – Šlaus ne odgovara na pitanje od čega će cijeli život živjeti kad će se cijeli život morati dodatno obrazovati.
Ne jedite zelje, da ne propadne tvornica Belje
Holy Mirela ili u prijevodu Svetaa Mirela hoće u svoje Ministarstvo uvesti Zeleni ponedjeljak, dan kada zaposlenici neće moći jesti meso. Ministar Vrdoljak se ne slaže s tim: kaže da svaki čovjek mora imati izbor, pa čak i tako loš da jede meso. Oko čega oni diskutiraju dok u državi malo tko uopće može kupiti hranu. 'Ako ponedjelkom budete jeli zelje, propast će tvornica Belje' – govori Vrdoljak koji jako dobro zna da u proizvodnom asortimanu Belja, nema zelja. Čak je još dodao: 'Ako se ponedjeljkom ne bude jela pašteta, kako će profit ostvariti Tedeshijeva Argeta?' Ministrica Holy pak odgovara: 'Meso tjera ljude na agresiju, a važno je da u Ministarstvu cvate mir, zato ćemo jesti paški sir'. Čak je još dodala: Ministre Vrdoljak, u mom resoru zadnja je moja, zato će se jesti soja. Ipak, pošto se Kukuriku pravi vrlo složna koalicija za kraj su se usuglasili da bez obzira hoće li se jesti meso ili riba, da će se piti vino i to u ogromnim količinama kako bi se spasilo Dalmacijavino. Za posao koji oni rade, ionako ne treba biti trijezan.
Vijest o Fucku
Hrvatski biatlonac Jakov Fak, koji sada nastupa pod slovenskom zastavom osigurao je susjedima ekipnu srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu. Međutim, ove vijesti skoro uopće nije bilo u hrvatskim medijima (tek poslije kad je osvojio zlato). Eksluzivno doznajemo kako su se odvijali razgovori unutar redakcija kada se čovjek iz države gdje je snijeg rijeđi od poštenja, okitio novom velikom medaljom:
-Uredniče, što ćemo s vijesti o Faku? – pitao je novinar svog nadređenog.
-Kako što ćemo? Naslovnica, eto što ćemo. Kako još nisi naučio da su najvažnije stvari u novinarstvu fuck, sisa, guzica, Soraja, Severina...
-Ma nije riječ o fucku, nego Faku, biatloncu – savjesno ga je upozorio novinar.
-Kakav je to fuck? Neki fetiš, biatlon, je li to biseksualnost, znaš ne smijemo pretjerivati s gayevima!
-Ma ne uredniče, to je sport. Jakov Fak je hrvatski sportaš koji sada nastupa za Sloveniju.
-Ma đubre jedno izdajaničko. Ni riječi o tom Kvislingu – zaključi urednik.
-Fuck – reče novinar sebi u bradu i ode tražiti Sorajine nove slike.
Ovaj tekst je pisan prije nego li je Fak postao najbolji na svijetu, a to su hrvatski mediji ipak morali objaviti.
Mladen Pleše kako Pavić i Josipović sviraju
Glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše žestoko je stao u obranu Forrest Zampa Iva Josipovića. Kaže kako iza svih napada na predsjednika stoji Tomislav Karamarko. Kada ne znaš koga optužiti najbolje je u priču ubaciti Karamarka – on je kao nekakav hrvatski Veliki brat, koji sve zna i sve nadzire, iako je realnost ponešto drugačija. Iz teksta Mladena, inače poznatog da Pleše kako Pavić svira sa svojim prijateljima (trenutno se tu ubraja i Josipović) rekao bi čovjek da je Josipović sam Mesija koja je poslan od Boba Marleya da se brine za sirotog Marka Vojkovića, ovaj glazbenike. Karamarko je za ovu priču o Josipoviću (i ne samo ovu, već i novu koju donosimo u broju kojeg držite) bitan isto koliko i njemu PravDa koju je u kampanji trubio na sve strane.
Nije kazneno djelo sve što je trava
Kukuriku koalicija napokon je donijela jednu dobru ekonomsku mjeru: konzumiranje i posjedovanje droge u malim količinama neće biti kazneno djelo. Čovjek se sada mirno može napušiti i u miru halucinacija svojih pričekati da krize prođe i da se on napokon zaposli bez straha da će mu za vjeke vjekova biti natovareno kako je prije 20 godina sjajnom akcijom interventne policije uhvaćen s jednom i pol sjemenkom marihuane. Takav pokvarenjak, naime zbog pola grama trave nije mogao dobiti posao u državnoj upravi, a likovi koji su krali hektare travnatih površina i jednim potezom GUP-a pretvarali ih u građevinske bez problema su dobivali i još uvijek dobivaju čelna mjesta državnih tvrtki, nadzorne odbore i ostale beneficije.
BBB HDZ
Rejtinška agencija Fitch zadržala je postojeći rejting Hrvatske (BBB). Sigurno se pitate kakva je ovo smiješna oznaka rejtinga. S obzirom da bi mediji trebali informirati i educirati, mi smo tu da vam pomognemo, iako ste i sami vrlo lako mogli zaključiti o čemu se tu radi. BBB ili punim imenom Bad Blue Boys je skupina huligana koja je navijanjem glasača i ubacivanjem papirnih rola s tribina u glasačke kutije, osvojila dvije trećine svih mandata u hrvatskoj parlamentarnoj povijesti. Zločesti plavi dečki – to plavi je zbog boje stranke – uspjeli su pokrasti, a uz to i zadužiti Hrvatsku za vjeke vjekova amen, izvodeći u Saboru huliganske ispade koji su indirektno pokopali ogroman broj Hrvata, uključujući i one koji su za njih navijali. U spomen na sve pale HDZ-ove žrtve, jedan od najgorih rejtinga naziva se BBB s negativnim predznakom Mamićem kao simbolom hrvatskog sna.
Uhvaćeni zločinci iz Kaštela
Braća iz Kaštela uhvaćena su (pa potom puštena da se brane sa slobode), jer su s interneta skinuli Microsoft Office, nekoliko filmova i par igrica. I uopće ih nisu dilali. No Interpol iz Luksemburga bio je neumoljiv. Javio je hrvatskoj policiji gdje se kriju bjegunci, a ovi su majstorski postupili i uhvatili zločince. Koliko su braća bila opasna po okolinu, doznajemo od njihovim susjeda. Jedna Kaštelanka nam je tako ispričala da je stariji brat jednom zgodom igrajući FIFA-u ozlijedio nogu Cristanu Ronaldu s kojim je upravljao njegov suigrač. Ovaj je na to od bijesa prolio sok po tastaturi, a stariji ga je brat uhvatio za grkljan i izbacio iz svoje sobe uzvikujući parole: Nećeš ti meni sok po tastaturi prolijevat, đubre ejdno madridsko. Ono što nije promaklo susjedi, evo doznalo se, nije promaklo ni luksemburškom Interpolu, ali ni neustrašivoj hrvatskoj policiji. Svaka čast momci, želimo vam jo puno prolivenih sokova po tastaturi.
Internet kriza
Zanimljivo je da u ovoj sveopćoj krizi, nitko ne spominje jednog od glavnih krivaca neimaštine, a to je, vjerovali ili ne, – internet. Za sada je rasturio novinarstvo, glazbenu, filmsku, književnu umjetnost, turističke agencije, a jako je pomogao i u brzini špekulantskih transakcija nay čemu počiva cijela zapadna ekonomija, a taj virtualni novac je i nosivi zid recesije. Pitali smo glanogovornika interneta WeWeWe DotComa misli li stati u otpuštanju radnika. 'Ni u kom slučaju' – kazao nam je – 'planiramo krenuti s još većim pošiljkama radnika na burzu. Recimo tako na zavod za zapošljavanje poslat ćemo sve djelatnike kladionica, jer zašto bi se oni plaćali, kao i prostor te režije kada se možete kladiti iz udobnosti doma svojega. Ista stvar je sa svim maloprodajnim mjestima: avionske karte, srećke za lutriju, a ako hoćete i poslovnice banke. Nije daleko vrijeme kada će i Konzum zatvoriti sve svoje poslovnice. Vi ćete preko interneta naručivati namirnice, a Konzum će umjesto tisuća prodajnih mjesta, imati samo jedno ogromno skladište. Osim toga, usavršit će se Google prevoditelji, pa ni prevodi na strane i sa stranih jezika više neće biti potrebni. A to naravno nije sve!'
280 tisuća radnih mjesta ušlo u kamion Paravinje
MUP Hrvatske na svojim je web stranicama danas objavio dramatičan apel – u Hrvatskoj je od početka izbijanja krize nestalo 280 tisuća radnih mjesta. MUP moli sve osobe koje bi mogle znati gdje su dovraga nestala ta radna mjesta da jave u najbližu policijsku postaju kako bi se informacija mogla prenijeti Liniću i Čačiću. U trenutku nestanka prosječno radno mjesto na sebi je imalo grijanje, hlađenje, božićnicu, plaćanje prijevoza, regres...i najvažniji detalj – radnu knjižicu. MUP, također napominje da s velikom sigurnošću, nakon provedene dvogodišnje istrage smatraju kako nijedno radno mjesto nije nestalo u državnom sektoru, pa upozoravaju građane da neće nasjesti na njihove eventualne zlonamjerne upute. Nakon nekoliko dana, javila se jedna osoba, a MUP je evolucijskim instinktom prepoznao da je ozbiljna. Poslušajmo što je rekla: Dragi MUP-če (nije znala ide li ovdje kako sibilarizacija, palatalizacija, jednačenje po zvučnosti, mjestu tvorbe...), dana toga i toga na križanju Tranzicija gdje se sjeku Komunistička i Kapitalistička ulica, vidio sam svih 280 tisuća radnih mjesta kako se ukrcavaju u kamion koji je vozio Dragan Paravinja. Sivi kamion je bio plave boje, a na njemu je bio logo HDZ-a. Registracijske oznake su bile ZG-200-TU, što u prijevodu s tuđmanovskog na hrvatski znači 200 bogatih obitelji tu u Lijepoj Našoj i ništa više.
Kao Crveni Kmeri Pol Pota
Štrajkaju radnici Croatia Airlinesa. A kako i ne bi kad će im se vjerojatno ukinuti pokoje beneficije što su uživali dok su stvarali ogromne gubitke. Nevjerojatno je da oni nakon 20 i kusur godina još uvijek posluju po socijalističkim načelima koje je Bora Čorba predočio u onu legendarnu izreku: Ako dođe do građanskog rata, bježite avionima JAT-a. To je klasična zatvorena ekonomija: zašto ljudi ne bi bježasli niskotarifnim avioprijevoznicima. Za Croatiu Airlines vrijedi izreka – ne treba se držati tržišne ekonomije kao pijan plota, a u ovom slučaju bolje bi pasala izreka: ne treba se držati zakona tržišta kao Crveni Kmeri Pol Pota.
PDV – popušila država višak
Stupanjem na snagu PDV od 25% sve je poskupilo počevši od malog makjata u kafićima pa nadalje. Mjera koja bi trebala napuniti državni proračun, najvjerojatnije će ga dodatno isprazniti. Mali privatnici će prijavljivati još manje dohotke, a pojačat će se i siva ekonomija. Jedino će profotirati skupljači storg papira. Građani će im odnijeti radne knjižice, jer im to zaista više ne treba. Samo skupljaju prašinu, a ni guzica se ne može s njima obrisati.
Dobra vijest za Hrvate, loša za Dubrovčane
Hrvatska uvodi šengen 2015. godine. Dobra vijest za Hrvate i loša za Dubrovčane. Dubrovčani, o čemu smo već pisali, moći će ići u Hrvatsku pod a – plivajući, pod b – trajektom do Barija, pa autobusom do Rima, pa zrakoplovom ako Croatia Airlines ne štrajka do Zagreba. Ali za ostale Hrvate ova vijest je odlična, ne samo zato što je Dubrovčanima crkla krava. Šengen će otvoriti veliki broj radnih mjesta, a pošto BiH, Srbija i Crna Gora u EU neće ući nikad, ili barem ne sljedećih 324 godine, najpoželjnije hrvatsko radno mjesto bit će na granici. Do sada je bila praksa da na svaka dva kilometra granice ide jedan policajac, a kad dođe šengen ići će dva policajca na jedan kilometar. Vladajući već razmišljaju da umjesto Dnevnika HRT.a kojeg nitko ne gleda, ubace dokumentarac National Geographica – Granica.
Državna revizija kao Moreška
Bez obzira što su laburisti stranka koja samo laprda, a ništa konkretno ne radi, ovoga puta tijekom saborske rasprave o državnoj reviziji zaista su briljirali. Njihov zastupnik Nikola Vuljanić izjavio je kako ga rasprava o državnoj reviziji podsjeća na ples Morešku – „svi mašu, a nitko ne nastrada!“. Točno je Niđo pogodio u sridu. Čemu služi ta državna revizija? Otkrije se masu nedostataka, kaže da se knjigovodstvo nije vodilo po zakonu, a na kraju balade nikom ništa, ćao đaci. Dobro, ne trebaju oni procesuirati počinitelje, ali ako već nema epiloga, ne bi trebalo biti ni njih. To je isto kao da sudac sudi u nogometu, a nitko ga ne sluša. Zato ili sankcije ili raspust državne revizije.
piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva
Post je objavljen 12.03.2012. u 10:30 sati.