Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/snowwhitebeautyful

Marketing

Pravi vs. lažni gotičari

U današnjem ću se postu baviti važnom problematikom vezanom za gotičku subkulturu, a to je razlika između pravih i lažnih gotičara, iliti fejkera. Ovo je bitno iz razloga što nas mnogi u društvu trpaju u isti koš, iako se radi o dva potpuno različita pojma i zbog toga i dolazi do zabluda koje se za nas najčešće vežu, a nemaju nikakvog smisla.

O gotičarima sam rekla već dosta toga i iscrpno sam obradila najvažnije aspekte, ako ste čitali postove koje sam do sada napisala sve vam je jasno. Dakle, gotičar, ili pravi gotičar nije samo pripadnik subkulture koji se tako odijeva i koji se tako predstavlja. Gotičar je nešto puno dublje i složenije. On voli djela mračne tematike, u kojima je u centru često mračna strana ljudskog uma, zanima se za neke tajanstvene aspekte života, fasciniraju ga neke tamne i pomalo morbidne ideje, i ne živi u zabludi kako je svijet oko njega lijep i kako svuda cvjetaju ruže. Gotičari su nadasve realna bića koja ne vide smisao u površnosti i samozavaravanju. Gotika nije samo njihova filozofija već i način života. Upravo oni su ti kojima je pojam ljudske duše važan, a osjećaji su njihova glavna karakteristika. Naravno, slušaju i takvu vrstu glazbe i tako se odijevaju, jer oni zapravo žive gotiku. Za njih više nema pitanja „Jesam li dobro izabrao?“ i „Jesam li to zbilja ja?“, oni su sigurni da tamo pripadaju i da je to njihov životni put. Oni svoj stil odijevanja neće promijeniti zato što im netko kaže kako to nije šik, niti će to učiniti ako im netko bude upućivao podrugljive komentare ili na cesti upirao prstom u njih. NIŠTA, ALI APSOLUTNO NIŠTA neće ih natjerati da se promijene. Danas je moguće naći gotičare u gotovo svim životnim dobima: od tinejdžera do ljudi u pedesetim godinama. Naravno, kad spominjem tinejdžere to se ne odnosi na fejkere.

Osim toga, pravi gotičar nikada neće ni hodati uokolo i govoriti da je gotičar: on se nema potrebu nikome dokazivati. Isto tako neće ni pokušavati privući pažnju na sebe govoreći kako obožava smrt, tamu i noć, jer to smatra nepotrebnim i ne vidi smisao u tome. On svoj stil fura zato što se s njim osjeća ugodno, i zna da je to zbilja on, a ne zato da bi bio u centru pažnje ili zato što pod svaku cijenu želi biti drugačiji.


Kod lažnih gotičara je priča već nešto drukčija. Dosta srednjoškolaca se u toj tinejdžerskoj dobi traži u različitim stilovima, vole eksperimentirati s odjećom, frizurama i šminkom i nitko ih ne može za to kriviti. To je za tu dob sasvim normalno, i mislim da će se većina vas složiti sa mnom u tome, a neki će čak i priznati kako su u svojim mladim danima bili punkeri, rockeri ili pak nešto treće. To je normalna i nakraju krajeva i potrebna i neizbježna faza kako bi se pojedinac konačno jednog dana formirao u osobu. Nažalost, mladi vrlo često nailaze na neodobravanje od okoline ili roditelja. Sjećam se i ja kako su moji roditelji meni prigovarali kad sam bila u toj dobi zbog prejake šminke i visokih potpetica, no kad bi se žalili i drugima oni bi im samo rekli „Pa naravno da će se sada tako šminkati, neće valjda kad joj bude pedeset“, ili „Bolje da eksperimentira sa šminkom nego s drogama i alkoholom“. I bili su u pravu.

U toj se dobi mladi opredjeljuju za različite stilove. I gotika je, naravno, jedan od njih. Neki to rade zato što žele biti zamijećeni, neki zato što misle da je to cool, nekima se sviđa kako izgledaju u tom điru, a neki su pak uvjereni da je to njihov put. Naravno, nitko ih tada ne shvaća ozbiljno, i većina ljudi misli kako je to samo još jedna faza koja će proći. To najčešće tako i bude, no uvijek ima i onih koji gotičari ostanu do kraja života, jer se u tome stvarno pronađu (znam jednu takvu curu).

E, sad, kako prepoznati da je netko fejker ili „poser“. Oni koji nisu sigurni da tamo 100% pripadaju oglavnom pretjeruju s odjećom i gotičkim detaljima: nose korzete, čipku, kožnjake, platforme, šminkaju se pretamno i na taj način se izdvajaju u masi. Osim toga, neki od njih idu uokolo i nazivaju sebe gotičarima, bez da ih itko o tome išta pita, baljezgaju nešto o ljepoti smrt, tame, i sl, a kad ih pitate gdje i kako je nastala gotička subkultura samo će zinuti i izgledat će kao lopov uhvaćen na djelu. Ne moram ni reći da se u ovakvim slučajevima radi uglavnom o djeci željnoj pažnje. Sjećam se bloga jedne wannabe gotičarke, 16-godišnjakinje, koja je rekla da je ona odlučila postati gotičarka zato što je gledala film „Vrana“ i film joj je navodno bio toliko dobar da se i sama odlučila odijevati u tom điru. Počela je slušati Marilyna Mansona iako je samo par tjedana ranije slušala Britney Spears, a kad bi je dečki u školi zafrkavali zbog njenog imidža rekla bi im da će ih ubiti i žrtvovati Sotoni. Zatim je trabunjala nešto o tome kako će napraviti svoj profil na VampireFreaks kako bi se mogla družiti s drugim gotičarima, pa čak i da se namjerava slikati gola i tamo staviti fotografiju. Znam da vam je ovo smiješno, ni ja nisam mogla suspregnuti smijeh dok sam ovo čitala. Eto, to bi bio primjer fejkera.

Evo još jednog zanimljivog primjera. Moja bivša cimerica je prije neke dvije godine bila totalno zaluđena „Sumrakom“ od Stephanie Meyer. Pročitala je sve njene knjige, stalno je o njima pričala, gotovo da druge teme za razgovor osim tog vražjeg „Sumraka“ nije ni imala. I naravno, i filmove je pogledala. I dođe ona meni jednog dana i reče da bi ona voljela postat gotičarka jer je „Sumrak“ gotički. Ja sam je samo blijedo pogledala. Nisam bila sigurna je li ozbiljna ili se šali, iako mislim da je bila riječ o šali (bar se nadam).

Kao prvo, to što je napisala Stephanie Meyer uopće nije gotika. Ona je samo iskoristila vampire kao bića noći za cjelokupnu radnju, prikazala je neku kao fatalnu ljubav između čovjeka i vampira, tu se zatim stvorio zaplet, naravno, radnja se zakomplicirala bar pet puta tijekom toga, i nakraju je to ispao samo još jedan komercijalni roman koji će biti aktualan neko vrijeme i onda izblijediti, kao i svi prije njega. Apsolutne nikakve dubine tamo nema, i apsolutno ništa gotičko. I svakog gotičara vrijeđa kad mu neki specijalac dođe i pita ga je li njegov omiljeni film „Sumrak“. Meni osobno dođe da takvima pljunjem u facu i rečem: „Stari, prije nego počneš pitati tako debilna pitanja informiraj se malo.“ Osim toga, da je „Sumrak“ STVARNO gotičko ostvarenje, ne bi ga čitao i gledao svaki vražji klinac i svaka šminkerica, jer su gotička djela mnogima „prebolesna“ i nemaju ništa zanimljivo ni lijepo (to oni tako kažu, a gotička djela su nešto sasvim drugo). Ja osobno nisam pročitala niti jednu knjigu od Stephanie Meyer, a pogledala sam prva dva dijela, „Sumrak“, i „Mladi mjesec“, i iskreno, ne vidim tu ništa posebno ni duboko (osim toga, Kristen Stewart je toliko odvratna da mi se povraća kad je vidim i njena faca mi ukvari cijeli film), i iskreno, ne znam otkud sad odjednom ta pomama za vampirima, no neka ljudi gledaju što ih zanima.

No vratimo se mojoj cimerici. Jednu večer mi je došla u sobu i rekla da je našminkam koristeći svoj bijeli puder i crno sjenilo, a zahtijevala je i crveni ruž, kako bi dojam bio stvarno vampirski. Htjela se tako slikati za fejs, a ja sam joj rado pomogla. Nakon nekih pol sata makeup je bio gotov i stvarno je djelovao vampirski. Napravila je par zbilja lijepih fotografija i stavila ih na fejs i svi su joj pohvalili šminku, a ja sam bila ponosna na sebe. No jednom sam joj prilikom rekla: „Gotičarkom se ne postaje, to jednostavno jesi ili nisi. Niti imaš pojma kakvu glazbu mi slušamo, niti ti se sviđa. Ne možeš danas slušati Franku Batelić i Lanu Jurčević, a sutra Rammstein i Xandriu. Ne ide to tako. Osim toga, nemaš ni takav sklop u glavi, ni takav pogled na svijet. Svi bi ti se samo smijali.“ Da, meni je toliko puta znala prigovarati kako je Rammstein bolesna i jeziva glazba.

Fejkere možete skužiti i tako da ih pitate koje bendove najviše vole. Sjećam se i jedne rasprave s foruma gdje je jedna cura rekla da je isto tako imala prijateljice koje su se furale na gotiku, a najrokerskije što su slušale je bila Opća Opasnost. Naravno, da bi netko bio gotičar ne mora slušati isključivo gotičku glazbu, no ako se iznenade kad ih pitate jesu li ikad čuli za Bauhaus ili Joy Division to vam je najčešće najjasniji pokazatelj, ili ako pod favorite navedu glazbu koja ne samo da nema ni g od gotike već nije ni blizu ranga glazbe koju gotičari slušaju.

Eto, to bi bila bitna razlika. Gotičar da bi bio gotičar mora stvarno imati takav pogled na svijet i osjećati se tako, a ako osoba to nema i ako je outfit jedino što ima to onda nije ništa drugo nego poser. Nadam se da vam je sad nešto jasnije.


Post je objavljen 08.03.2012. u 22:13 sati.