Višak si i dok svojom skupom novom olovkom po komadu papira pišeš i šaraš, oslobađajući se nakupljenoga bijesa.
Sve ove stranice kada slovima popuniš, bjeline kada ne bude, samo sivi tragovi, višak ćeš i tada biti. I kada pročitaš što si napisao, biti ćeš samo višak.
Dok u mračnoj sobi sa slušalicama na ušima sjediš i pokušavaš nešto na papir staviti, ti si višak.
Kosu svoju dok raščešljavaš, pred ogromnim zlatnim zrcalom, promatrajući svoj lažni odraz, višak si.
Kada napokon prestaneš o ovome postojanju razmišljati, kada se oslobodiš prošlosti i budućnosti, kada prestaneš sebe stalno kuditi. Dok ležeći na krevetu gledajući u strop o tome glavu razbijaš, režući žiletom po tankoj koži, opet kako si višak se uloviš da razmišljaš.
Paranoični si nabildani višak i to ćeš do njegovog kraja ostati.
Post je objavljen 08.03.2012. u 12:45 sati.