Ugodne, više proljetne no zimske jutarnje sunčeve zrake usmjeriše Sibirske Tigrove prema Motovunu, ususret novoj Kvarnersko-istarskoj treking avanturi pod nazivom KITA Velog Jože. Predivan dan za trčkaranje i trekiranje po pitomom istarskom krajoliku. Start je bio u malom simpatičnom mjestu u blizini Motovuna Livade. U 10 sati krećemo u treking dug 28 kilometara sa ukupno 13 kontrolnih točaka. Uistinu predivno vrijeme za boravak u prirodi izmamilo je na treking Velog Jože veliki broj trekera i trekerica. Tigrovi opako i brzo krenuše u dugu utrku, koja se pokazala vrlo teškom i zahtjevnom, prvenstveno jer forma nije na željenoj razini. Putevi Istine uputiše nas tako odmah na samom početku na vrh brdašca do maloga mjesta Škavaci od kojeg jurimo na KT 2 koja je bila smještena u zaseoku Fakini. Još puni elana i energije žurimo na KT 3 koja je bila smještena u selu Šabani od kuda se zajedno s ostalim trekerima spuštamo do staroga mlina na Stopnjaku. Uslijedio je malo jači uspon do KT 5 u selu Šimeći i tu se već polako javljaju mali problemi, barem što se moje kondicije tiče. KT 6 bila je smještena na jednom vrlo zanimljivom i pomalo nesigurnom mostiću koji se nalazi na kanalu Botonega. Uslijedilo je ugodno trčanje po šumi, a zatim najveći i najgori uspon na trekingu. I tu je bilo svega...od stenjanja, hodanja na sve 4, proklizivanja i padanja, da bi uspon na kraju sretno završio sa predivnim pogledom na Botonegu. Preko maloga mjesta Zamask jurimo na KT 8 koja je bila smještena ispred male crkvice Sv. Marije Magdalene. Do sljedeće KT 9 uslijedilo je više hodanja no trčanja, ali nakon podosta vremena rješavamo male orjentacijske probleme, te sretno i spretno poderani i napol mrtvi stižemo do KT 9 koja se mudro sakrila u tunelu Parenzane u neposrednoj blizini grada Motovuna. Već na korak do Raja kada Sibirski pomisliše da do cilja neće stići hodajući među živima na kraju tunela Parenzane ukazaše se jaka svjetlost, i to ne sunčeva svjetlost, već svjetlost Učitelja... Po uzbrdici i kamenim stepenicama jedva se penjemo u stari grad Motovun koji je bio pun turista i kružeći po starim gradskim zidinama s kojih se pruža fenomenalan pogled obavljamo KT 10 i 11. I tu bolovi za mene postaju gotovo neizdrživi, ali Luka me natjeraše na trk koji s velikom mukom obavljam tako da preko KT 12 i 13 trčimo i prestižemo sportske kolege koji su bili u neznatnoj prednosti u odnosu na nas pred sam cilj. Istrčavši tako zadnje metre trekinga srušio sam se i legao na pod na kojem ostajem nepomično ležati nekih 20-ak minuta. Izuzetno težak, naporan i zahtjevan treking, ali se definitivno isplatilo sudjelovati. Na kraju Sibirski Tigrovi osvajaju solidno 10-to mjesto u poretku ekipa, no kako je na nekim djelovima bilo teško dobra je stvar da se još uvijek nalazimo u svijetu živih. Vrijeme nešto manje od 5 i pol sati, točnije 5h i 29 min. Pohvale organizatorima za super druženje, sjajan treking i odličan ručak. I za kraj kako bi Rejdman treker rekao KITA Velog Jože je stvarno velika... Trenutno za mene malo prevelika ali Istina leži u šumi, Istina leži u trčanju i ja je kad-tad moram pronaći...
prekrasna Istra
sportski kolega u potrazi za najkraćim putem do kontrolne točke
obavljanje kontrole i gas
hrabro naprijed
kanal Botonega
tko kaže da je treking lagan
zbog ovog pogleda se isplatio uspon na KT7
trekeri u akciji
zamišljeni pogled Rejdmana prema starom gradu Motovunu
jedna od kontrolnih točaka nalazila se u ovom tunelu Parenzane
Motovun
Post je objavljen 07.03.2012. u 21:36 sati.