'Dok nas sud ne rastavi' tužni je kraj svake četvrte velike ljubavne priče. Bili su mladi, lijepi, uspješni, bogati… Pozirali su na naslovnicama pokazujući redove biserno bijelih zuba kao da reklamiraju najnoviju zubnu protezu.
'O da! Osim savršenih zuba i savršenog tijela, u svoj savršeni život ubacit ću i savršenog mužića s kojim ću dobiti nekoliko komada savršenih potomaka.'
Javnost je oduševljena. Vjenčanica je top secret, a vjenčanje je k'o iz bajke. Nitko ne može dokučiti od čega je bila torta na petnaest katova s likovima sretnog para. Slijede godine u kojima se napeto prate usponi, putovanja u daleke egzotične krajeve tropskih prašuma ili snježnih alpskih vrhova, šopingiranja po svjetskim metropolama (kako bi inače znali koji su najnoviji modni dodaci?) i tako dalje. Lifestyle za poželjet'! A onda bomba! Savršeni brak odjednom se raspadne pred tisućama ljudi gladnih senzacije.
Lakše je plakati u Lamborghiniju
Naša kultura neprestano nam nameće priče o bogatim i slavnim ljudima, koji vode nevjerojatne živote i ne boli ih glava za višu stopu PDV-a, zbog koje će sve poskupjeti iako naš ministar tvrdi – upravo suprotno!? S druge pak strane, ti isti mediji prepuni su žrtava nasilja, zlostavljanja, prijevara, ubojstava, silovanja, krađa, nasilja...
Unatoč svjetskim katastrofama, čini mi se da ljude naprosto fasciniraju tragedije u kojima se bogatstvo i glamur spajaju sa suzama. Toj se temi pristupa na drugačiji način. Nije to puko, obično izvještavanje s mjesta nesreće. Dramatski potencijal takvih priča obično je nabijen emocijama, suosjećanjem za glavne likove i gorućom željom da se krivac kazni. Javnost kao da ne može (po)vjerovati da se i nekom celebrityju 'zalomilo'?
Pa i bogati plaču, zar ne? Doduše, lakše je plakati u Lamborghiniju nego u ZET-u, ali – suze su suze!
Pred zaključanim vratima…
Neke od naših diva našle su se već pred zaključanim vratima. Mediji su se uzbudili, baš kao i prije nekoliko godina! I ja sam napeto pratila te priče, ali točno sam znala kroz što te žene prolaze, jer i mene su dočekala zaključana vrata. Izdaja, razočaranje, nevjerica, žalost, nemoć. Teško da si itko može zamisliti kakav je to osjećaj kad ne možeš u vlastiti stan u kojem je zapravo cijeli tvoj život. Mogla sam sjesti na stubište i plakati. Nisam mogla ni po dječje ni po svoje stvari. Trebala je školska knjižica, zdravstvena iskaznica, dokumenti, novac, garderoba...
Tada sam upoznala i mnoge žene koje su prošle slične, pa i gore stvari, ali o njima se ne piše. Ili se ne piše dovoljno. One spadaju u poraznu statistiku i njihove sudbine nisu
zanimljive sve dok se ne dogodi tragedija.
Dok nas ne rastave
Kada gledam sve one zaljubljene koji namjeravaju izreći svoje sudbonosno da, znam da u tom trenutku ne razmišljaju o statistici. Onima koji imaju zaljubljeni sjaj u očima nitko neće postaviti pitanje: Zašto mislite da će baš vaš brak potrajati? Zašto baš vi mislite da ste iznimka od pravila? Zašto mislite da vas neće dočekati promijenjena brava na ulaznim vratima?
Oni koji su zaljubljeni ne razmišljaju o poraznim brojkama nego o savršenoj viziji života sa savršenim mužićem u savršenoj kućici. Možda je najbolje da se čin vrhovnog optimizma, hrabrosti ili ludosti obavi s puno nade i vjerom u neizbježno!
HAPPY END
Barem dok nas sud ili zaključana vrata ne rastave...
Magazin.hr
Post je objavljen 03.03.2012. u 17:55 sati.