Pozdrav svima,
danas pišem svoj prvi post, a u njemu ću pokušati kratko objasniti što je gotička subkultura i tko su gotičari. Razlog zbog kojeg sam se odlučila ovo napraviti je činjenica da je ta subkultura kod nas još relativno nepoznata i za nju se čak i nakon 30 godina još vežu neke zablude. Pošto i sama spadam u tu subkulturu znam kako je iritantno kada vas ljudi pitaju glupa pitanja o tome i kada im onako iz pristojnosti morate dati neki odgovor. No mislim da će se većina vas složiti sa mnom: dati odgovor na pitanje "što je gotika?" nije lako, jer samo jedan jednostavan odgovor za to ne postoji, a oni koji vas to pitaju u većini slučajeva imaju već neke predrasude ili krive predodžbe. No, da ne duljim, evo nešto ukratko o samim počecima te subkulture te njenom razvoju.
Prvi počeci gotičke subkulture javljaju se krajem 70-ih godina, a svoj procvat ova subkultura doživljava u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Nastala je kao revolt onih koji su bili nezadovoljni punk i new romantics scenom (nekima se nije sviđala grubost punka i težnja za anarhijom, a drugima se pak nije sviđalo to što je glazba koju su dotada slušali postajala komercijalom). Ti mladi ljudi slušaju bendove poput Bauhaus, Sisters of Mercy, Siouxsie & the Banshees, Joy Division, UK Decay, Sex Gang Children, Southern Death Cult, The Cure. Ovi bendovi su kasnije proglašeni «gothic» bendovima, a naziv se zadržao. Godine 1981. otvara se «goth» klub The Batcave u Londonu, a uskoro se slični klubovi počinju otvarati diljem svijeta i polako se formira goth scena. Prvi, ili tzv. "old school goths" su se furali na tzv. "Batcave look". Muškarci su uglavnom izgledali poput Roberta Smitha (pjevača benda The Cure) sa svojom raščupanom crnom kosom i napadnom šminkom, dok su djevojke uglavnom slijedile izgled Siouxsie Sioux (iz Siouxsie & the Banshees) čije je odjeća izgledala poput s&m «fetiš» odjeće (crna/ kožna/ čipkasta/ mrežasta odjeća i mnogo srebrnog/ metalnog nakita). Šminka je bila napadna – izvučene crne linije oko očiju (najčešće podsjećajući na tradicionalnu egipatsku šminku) i crni ili tamnocrveni ruž za usne, a šminkali su se i žene i muškarci. Uskoro su se počeli otvarati slični klubovi i u drugim zemljama i «goth» scena je polako formirana.
Kao i kod drugih subkultura, i pripadnike ove subkulture odlikuje specifičan način odijevanja. Odjeća je najčešće crna, ili crna u kombinaciji s nekim drugim (uglavnom tamnijim) bojama, no stil i detalji se često razlikuju ovisno o tome u koji tip goth scene osoba spada. Postoji više vrsta gotičara (romantični, viktorijanski, old-school goth, cyber goth, no o tome nešto više kasnije). Šminka je također dosta tamna (smokey eyes je glavna karakteristika) i često pomalo ekstravagantna.
No pogrešno bi bilo misliti da je vanjski izgled sve što gotičara određuje: bitan čimbenik je i njihov umjetnički pogled na svijet koji odlikuje određena doza depresivnosti i razočaranja s postojećim stanjem u svijetu, zatim fasciniranost nekim morbidnim pojavama koje pripadnici mainstream kulture nipošto ne bi nazvali lijepima. No nemojte misliti da su svi gotičari teški depresivci koji svoje probleme i strahove rješavaju izolacijom od svijeta i rezanjem - to je samo jedan od stereotipova koje ću detaljnije objasniti u svom sljedećem postu.
Još jedno totalno pogrešno mišljenje koje ljudi najčešće imaju o gotičarima je ono da su gotičari sotonisti, što je najčešće povezano s crnom odjećom, blijedom puti i općenitom "drugačijim" izgledom. Ljepota ove subkulture je što se u njoj mogu naći različite religije: krščanstvo, poganske religije (kao npr. Wicca, čija sam sljedbenica i ja), budizam, i naravno, ateizam.
U samim počecima ove subkulture dominirala je goth rock glazba 80-ih godina. S vremenom su u obzir došle i druge vrste glazbe kao što su: darkwave, industrial, medieval, dark ambiental, gothic metal, celtic, glam rock, synth pop, psychedelic itd, a ako današnje gotičare pitate što slušaju dobit ćete različite odgovore: heavy metal je sveprisutan, a gotičari najviše vole symphonic i gothic metal (bendovi tipa Nightwish, Lacuna Coil, Sirenia), što znači da glazba ne mora nedvojbeno spadati pod vrstu "gothic", kako je neki nazivaju. Kao što je velika sloboda u izboru religije, tako je i velika sloboda u odabiru glazbenog stila i pripadajućih bendova. «Gothic» subkultura ne promiče pesimizam, morbidnost i ograničene poglede na svijet; ona želi naglasiti umjetnički pogled na svijet, želi naći ljepotu i dubinu u svim stvarima, teži originalnosti i otvorenosti spram novog i naizgled čudnog. Želi razbijati stereotipe i predrasude, odbija mainstream kulturu i nudi nova, originalna, alternativna rješenja. Odbija biti bezličan dio mase i potiče pojedince da se odvoje i imaju hrabrosti biti ono što zapravo jesu. Sloboda odabira glazbenog stila, stila odijevanja, te religijskog opredjeljenja unutar ove subkulture je velika i neograničena. Ova subkultura postoji već trideset godina, razvija se i konstantno mijenja no zasad ne pokazuje nikakve znakove slabljenja ili propadanja, i stoga predstavlja jednu od najduže očuvanih i najoriginalnijih subkultura mladih.
Evo, to bi dakle bile neke navažnije karakteristike gotičke subkulture, no o njoj se može reći još puno toga. Prije nekoliko mjeseci sam na YouTube uploadala neke videe koji se bave s istom temom, pa ako nekoga zanimaju, mogu ih naći na sljedećim linkovima:
http://www.youtube.com/watch?v=DceC_y8Ots4
http://www.youtube.com/watch?v=tJkwOQqn_iQ
Post je objavljen 28.02.2012. u 16:26 sati.