Nije slučajno što je na šalteru jedne neobične banke jedna još neobičnija uposlenica naglo odsjekla dah jednog uobičajenog nesretnika tablom na kojoj je debelim slovima pisalo „GABLEC“.
Sagnula se nesretnica ispod stola i dohvatila kariranu krpu s dvije male masne mrlje, zamahnula njome kao plahtom, dva puta, i prostrla je ispred staklenog izloga u kojem se jedna ljudska riba razjapljenih usta pokušala sjetiti kako se spaja odsječeni dah.
No prvospomenuta jedinka nije obraćala pažnju oko sebe, a još manje bi to učinila kad bi pored desnog uha zamijetila akvarij s čovječjom ribetinom koja je zaboravila spajati usne.
Iz kožne torbice bež boje izvadila je osrednju glavicu luka, sol umotanu u aluminijsku foliju, kobasičetinu od 35 centimetara s krajevima čvorovima i pola kilograma jučerašnjeg kruha.
A onda je stala rezati, soliti, rezati, žvakati, mumljati, sjeckati, mrviti, žmirkati, stati na tren, pa opet ispočetka rezati, soliti, rezati, žvakati, mumljati.
Tamo preko stakla jedna je riba na jedvite jade uspjela spojiti usne, iskolačiti oči – kapilare će joj prsnuti.
Jedan je ribolog u svoju bilježnicu zapisao „buljooki začuđeni besparičar“.
Post je objavljen 27.02.2012. u 09:21 sati.