Vjekovni antifasizam
Drustveni fenomen,kojeg se ovdje pokusalo staviti pod analiticko povecalo u nedavnom osvrtu na suvremenog intelektualca, samo je jedna zivotna kapilara u zamrsenom socioloskom sustavu njegovih spojenih posuda.
Ono sto se zbiva prema toj nacetoj temi intelektualstva, gotovo se na isti nacin odrazava i na sve ostale pojave, koje obiljezavaju jednu drustvenu pojavnost u svom anakronom stanju.
Fasizam se u toku dvadesetog stoljeca pokazuje kao tipican odraz jednog takvog kriznog drustva, koje, jos pocetkom tog stoljeca dostize sam vrhunac vlastitog razvoja, preljevajuci iz vlastite kontradiktorske case desetine milijunsku ljudsku krv pomahnitalim osvajackim zahvatima Prvog i Drugog svjetskog rata, radjajuci time i svoje nosence, krsteno po vlastitom naliciju Antifasizam.
U SAD postaje odmah prepoznatljiv u obliku nase bosanske sale na vlastiti racun: „Kad fasizam udje u Ameriku, smatrat ce se kao normalni razvoj ovdasnje demokracije.“
Winston Churchill, u svojstvu ministra obrane Njenog Velicanstva, jos je u toku Prvog svjetskog rata bio krenuo u svoju antifasisticku misiju natovarivsi na prvu ratnu eskadrilu bojne otrove kojima ce obiljeziti nove granice Iraka, eliminisuci Kurdsku i Armensku fasisticku gamad, koja je ometala tu novu pravolinijsku granicu kojom se omedjivala glavna naftna izvorista te pokorene zemlje.
Dok je njegov drugi antifasisticki sljebenik, sam Visarjonovic izmedju dva Svjetska rata potamanio desetke milijuna fasistickih kulaka, ruskih muzika, potpisujuci Ribentrop-Molotov pakt o neometanju Hitlera na eksterminaciji kompletne zidovske rase sa kugle zemaljske.
Istovremeno se budi jedan malecki Etiopijanin, ali ne manji antifasista od svojih prvenaca. Car Njugus, koji ce svojim antifasistickim nagonom zadati nevidjene muke talijanskom Musso-u koji se osudio ¸da zadirkuje jedan od najvecih privatnih feuda sto se sirio oko carske idile njegove prostrane Etiopie
Ta je antifasisticka idila posve opcinila dvadeset stoljetno drustveno ozracije do mjere da utjece na radjanje sve brojnih oaza gdje god ce poniknuti neki tekuci oportuni interes te mlade atifasisticke mularije. Idealna su mu nekultivirana tla, gdje jos pupa korov srednjevjekovnih staljisa, crkvenih, baronskih i plemenskih feuda, koji ovdje jos uvijek tvore neko idealno skretiste sa Marksovog i Engelsovog Komunistickog manifesta, klasnog karaktera drustvenih suprotnosti svedenih, sada, na svoje kamuflirano oblicje, takozvani Antifasisticki Otpor.
Post je objavljen 25.02.2012. u 10:31 sati.