Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/japan-demystified

Marketing

Zasto u Japanu blagajnici u restoranima na sav glas vicu kad prime "krupnu" novcanicu?

Japanci, restoransko osoblje, i inace, takvog sam dojma, jako vole vikati u restoranima. Samo cekaju prigodan trenutak. Svakog novog gosta ceka vatreno krstenje odmah na ulazu. Gromoglasan uzvik dobrodoslice prvog djelatnika koji vas primjeti ispuni cijeli prostor.
Nakon pocetnog shocka, slijedi novi. Tek nakon sto je izrecitirana dobrodoslica koja para usi, svi ostali djelatnici, u jedan glas ponove isto. Dobrodoslica se cuje iz kuhinje, iz dvorane... uglavnom sa svakog mjesta na kojem se bilo koji ugostiteljski radnik zatekne.

Slicna je situacija i kad se donosi jelo. U manjim, tradicionalnim restoranima u koje volim zalaziti, cesto se kuhar prodere sa nazivom jela, a onaj koji je narucio se javi. Nekad me znalo malo i smetati. Zar bas cijeli restoran mora znati da sam narucio sirovu jetricu ili kamenice?



Kad dodje red na placanje, ode se kod blagajika, pruzi racun i naravno da novce. Ukoliko su novcanice manje nominalne vrijednosti primpredaja vlasnistva nad novcanicom se obavi vrlo diskretno.
Kad dodje novcanica od, recimo, 10.000 yena pocinje pravi show.



Blagajnica, ili blagajnik, iz sveg glasa naglase da je upravo sjela novcanica od 10 tisuca yena - IIIIIIICHIIIIIIII MAAAAANNNNN - EEEENNN HAAAAIRIMASUUUUUUU!!!!!
Svi uposlenici jednako grleno daju do znanja da su culi obavijest. U nekim ekstremnim slucajevima, blagajnica podigne novcanicu s obje ruke, u maniru kapitena osvajaca Lige prvaka kad podigne pokal i ponosno pokazuje na sve strane. I svi uposlenici podignu poglede, zausutave trenutacne radnje posluzivanja ili kuhanja... ili ciscenja, osmotre trofej i nakon sto su glasovno potvrdili - vrate se radnjama koju su netom prije obavljali.

Razloga za ovo glasno najavljivanje ima nekoliko - prema iskustvima japanskih malih ducana, rijetko dodje do zabune pri vracanju ostatka gostu. Iskustvo im isto tako govori da osoba na blagajni "zabunom" nece strpati novcanicu u vlastiti dzep umjesto u blagajnu, a isto tako na minimum se anulira mogucnost da neki zlocesti gost plati sa novcanicom od 1000 yena i kaze - "Platio sam sa 10.000 yena."

Neki lanci "zabunu" i dodatno anuliraju tako sto novcanicu od 10.000 yena odnesu kod managera u straznju sobu i tamo je "razbiju" na manje apoene. To vrate gostu, a on onda plati racun sa novcanicama manje nominalne vrijednosti.

Ovaj je nacin i dodatna preventiva za neke moguce pljackase. Nema smisla riskirati za neki sitnis koji stoji u blagajni. Sve krupno je odmah sigurno i dobro pohranjeno.
Sad, hoce li se neki stranac osjecati kao na licitaciji dok mu se iznad glave mase krupnom novcanicom, zaista je nevazno.

Post je objavljen 23.02.2012. u 07:03 sati.