Marketing
MASKE
Jednom je moja susjeda bila kod mene i kada je otišla, moja kćer Kukunka kaže meni:
- Mama, ti si dvolična!
Točno sam znala na što cilja, pa joj odgovorih:
- Nisam dvolična, ja sam štolična!
Vidjela sam da ju je moj odgovor iznenadio, očekivala je vjerojatno da ću negirati i opravdavati se… ovako je samo širom otvorila oči i upitala.
- Kako to?
- Lijepo, imam puno maski i navlačim ih prema potrebi, svakoga dana - pojasnih joj to na nekoliko svojih primjera.
Nekako, kao da nije razumjela…
Onda sam uzela nju kao primjer i rekla:
- Kada se posvađaš sa svojom najboljom prijateljicom, digneš glavu, praviš se da si mrtva hladna, da ju ne vidiš, a najradije bi plakala.
Odmah je shvatila.
Kada sam bila mala, moja majka nikada mi nije dopuštala da idm u maškare.
Govorila je da je to za ljude koji vole praviti budale od sebe. Nije mi dopuštala čak ni da izađem na ulicu i gledam. Dobro, ajde, barem sam mogla sa prozora gledati čudnovatu šarenu povorku.
U školi se nisam želela maskirati jer nije bilo po mome... Željela sam se maskirati u Pipi Dugu Čarapu, pa onda u Kleopatru... ali bilo je određeno da se maskiramo u leptire, dimnjačare i štotijaznam.
Sada kada bih se mogla maskirati u što god želim - meni to više nije zanimljivo. Draže su mi prirodne maske.
Razmišljam, umjesto ovih tradicionalnih maškara ili uz njih, bilo bi zanimljivo imati dan skidanja maski.
Imam dvije venecijanske maske:
Ova je točno iznad moga kompjutora, gledam ju svaki dan.
Ovu sam objesila iznad starog kamina.
Sada ćemo o Heleni...
Post je objavljen 20.02.2012. u 03:39 sati.