Uvijek jesam i hoću ponavljala i ću da su međuljudski odnosi toliko jednostavno kompleksni kao ovaj školski primjer paradoksa. Puno su više od riječi (dugouzlazni), a opet nimalo baš manje od njih.
Stvar je poprilično utoliko jednostavno kompleksna ukoliko umijemo balansirati stvarnost koju sanjamo i koju stvaramo javom, u oba slučaja otvorenih očiju..
Uzdahnula je i sklopila ručice kao da zatvara knjigu poezije,
znao sam da i ona zamišlja istu onu mahovinu na kaldrmi,
i guste šiške jasmina na naboranom čelu bedema Runjaninove kuće..
- Divna legenda.. Čudi me da je dosad nisam čula?
- Pa, mene, vidiš, i ne čudi.. Pošto sam je upravo izmislio..
Da te zadržim još malo..
Majstorski odrađeno, majstore zanata međuljudskih odnosa. (i ovaj put otvorenih očiju)