Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/odlagaliste

Marketing

Kambodža - zemlja nasmijanih ljudi klempavih ušiju

Ima već 2 mjeseca da sam bila u Kambodži, a od silne ljenjivosti tek sad pišem.



Prošle sam godine bila zaključila kako bi valjalo svake godine otići u jednu novu zemlju, pa sam se ove godine već u siječnju riješila teškog bremena te odluke. Kineski novogodišnji praznici + hladno u Šangaju.
Neorganizirani Suputnik i Putnik Kreten (ja) kupismo karte u zadnji mogući tren, tako da nam je jedina opcija koja ne uključuje prodavanje bubrega za kartu u biznis klasi za direktan let, bila let do Phnom Penha preko Seoula. To je usput koliko i Popovača kad iz Zagreba krenete u Krapinu. Sad ću malo prostačiti o Incheonu.

PRENOŠENJE DJUTIĆARIJA PRI PRESJEDANJU NA INCHEONU (SEUL)
U djutiću na Šangajskom aerodromu alkohol je jeftin, a cigarete skoro da ne koštaju. Stoga NS i PK prije puta kupe zalihe da se ne bi svađali po putu. U ovom slučaju smo odabrali fini viskić. U Seulu nas je Korejska guska poskenirala i zapljenila viskić.
- Morat će te ostavit viskić
- Al, to je iz djutića, Pudong kesica, sve uljepljeno...
- Nije u ispravnoj kesi
- A kakvu bi vi kesu?
(počne mahat nekom kesom)
- Evo ovakvu, mi smo prešli na US standard i djutić kesa mora imati crvenu crtu, a vaša nema
- Mogu možda ja stavit viskić u tu vašu kesu i svi sretni
- Ne može

Bila sam dobro raspoložena za tlačenje aerodromskog osoblja, pa smo se jos tako malo ćaskale o tome ko ima ovlast staviti stvari u kesu i slično. Zaključile smo da je jedino rješenje (sasma logično) da ja uđem u Koreju i opet izađem, jer ću se pri tom očešati o šalter gdje su ljudi obučeni za stavljanje stvari u kesu s crvenom crtom. Za to nažalost nisam imala vremena, te je bilo neminovno da ću joj morati predati svoj viskić. Bila im je suza u oku kad je guska posegnula za njom. U tom dramatičnom trenutku sjetih se da jedino što mogu napraviti kao znak protesta jest proliti viskić (neće Korejanac na moj račun pit).
Guska mi je ukazala na za to predviđen slivnik.

Ja pretjerujem i ovo je vjerojatno standardno. Ja sam kreten koji ne zna važnost crvene crte na kesi i trebala sam provjeriti koji aerodrom po kojim standardima pakira djutićarije. Također je logično da Koreja čuva Kambodžu od Škotskog viskija kupljenog u Kini. Na povratku na istom aerodromu se nisam imala ni s kim svađati, pa sam pisala zamjerke aerodromskoj službi za korisnike.
Poslali su mi dirljiv mail s isprikom što mi je bilo hladno na dok sam čekala let, no nisu se izjasnili o crvenoj crti. Ni oni ne kuže važnost crvene crte.



Kambodža spada u niži krš (za kategorizaciju pogledati post iz Singapura). Kroz recentnu povijest su ih zezali mnogi okupatori, a onda su dobro zeznuli sami sebe. Sredili su se tek 90ih, vratili kralja i skužili da Crveni Kmeri i nisu tako kul. Danas su još uvijek očito siroti, ali uglavnom dragi i nasmješeni.
Turistima se lako snalaziti, kao i po ostalim zemljama u okolici. Kmeri štuju američki dolar, tako da lokalnu valutu vidiš samo kao kusur manj od 1$, a to budu tisuće riela. Uvijek se osjećaš bogat. Čak i Kmer babe pričaju engleski, dok mali prosjaci znaju pitati pare na 10ak jezika.

Kretali smo se po utabanim stazama; Phnom Penh - Siem Reap - Sihanoukville - Phnom Penh.
Phnom je raštrkan, nizak i topao krajem siječnja. Prvi dan je bio kineski prvi siječnja pa su Kmerci iz solidarnosti pozatvarali muzeje i dućane, pa sam se divila kičastim, kolonijalnim i osebujnim administrativnim zgradama.
Točeno pivo košta 1$.



Suza mi je bila u oku kad sam spoznala da nije otvoren ovaj velebni šoping mol, ogledni primjer suvremene Khmerske arhitekture.



K Siem Reapu smo se uputili brodom, uzivajući u pejsažu mutne rijeke i jezera. Vožnja traje 5-6 sati. Mnogo je, uglavnom bljedolikih putnika cijelo vrijeme sjedilo vani i bili su prekrasan prizor prepečenosti na kraju puta. Jedan je lik imao bijele krugove od slušalica oko ušiju. A žene se na plažama brinu oko crta od kostima, pih!

Angkor Wat je razlog zašto ljudi završe u Siem Reapu jer je to jedna (više manje) selendra. Selendra koja je toliko popularna da smo jednu noć spavali na krovu hotela jer nije bilo slodobnih soba.



Hramovi su prekrasni, pa ću samo metnuti slike jer nisam baš poetična pri opisivanju ruševina.



Bazen za Olimpijadu Angkor 1152. godine. Hrvati nisu sudjelovali jer su se odmarali od klesanja Baščanske ploče.



Ovaj hram kojeg znate iz Lare Croft (kao niste gledali to smeće, ha) je Angkor Thom. Razlikuje se od ostalih po tome što ima ona jeziva hramojeduća stabla. S arhitektonskog stajališta, mislim da bi to bilje trebalo sasjeći jer se hramovi ionako raspadaju. S botaničkog stajališta, mislim da bi to bilje trebalo sasjeći jer je gadno. Općenito mislim da bi to bilje trebalo sasjeći.



Iznenađujuća uniformnost oblika ženskih grudi na reljefnim prikazima svjedoči možda o kmerskim silikonima ili nemaštovitosti samih umjetnika. Ili je samo jedna teta htjela pozirati gola. Drolja.



Nacionalni sport starih Kmera bijaše povlačenje zmije. Okamenjena verzija toga je jedan od najpopularnijih rukohvata na mostovima.

Kambodžanske plaže po Sihanoukvilleu me nisu posebno impresionirale, priča se da valja otići na otičiće okolo. Otočiće su naravno bili bukirali mudri ljudi koji planiraju svoja putovanja, pa smo završili u strašnom mjestu koje se zove rizort.



Rizort je među tipovima smještaja ono što je shopping mall među dućanima. Generička tvorevina sa svojom mikroklimom i kontroliranim pristupom. I plažom u ovom slučaju. Ako spavaš po krovovima, lijepo je poneki dan biti u čistom i udobnom smještaju, kao što je zgodno parkirati u garaži šoping centra ako pada kiša. Osim toga, obje su mi tipologije mnogo mrske. Resorti su kao i one biljke na hramovima, kad uniste ono oko sebe, sami neće biti atraktivni.



Tijekom komtemplativnih razdoblja putovanja, tj tijekom truckanja u sporim prijevoznim sredstvima, ponovno sam bila tužna što je Europa zakinuta za malo tropa u blizini, kao što ih imaju Amerika i Azija. Baš bi bilo sjajno da je odmah južno nekoliko toplih zemalja gdje su se ljudi prestali klati pred dovoljno dugo vremena. I mnogo otoka. Sto je Europi južno? Sahara, Darfur, Monrovia i somalijski gusari, sve bolje od boljega. Totalno traćenje tropskog pojasa.



Oda godini zmaja.










Post je objavljen 18.02.2012. u 08:11 sati.