Jacko, Amy, Whitney...
Djeca planetarne slave koja ih je najprije stvorila, a potom pregazila i sahranila.
Mir i utjeha uzalud traženi u antidepresivima, narkoticima i alkoholu.
Nemogućnost da zavole i prihvate svoje slabosti. Neiskrenost i pohlepa u očima "prijatelja".
Paparazzi s objektivima skrivenim u krošnjama stabala ispred njihovih spavaćih soba. Vriska i stiska, euforija fanova.
Duboki šeširi i tamne naočale za skrivanje identiteta.
Tjelohranitelji, 24-satni tamponi, između njih, njihove djece i vanjskog svijeta.
Prisluškivani telefoni.
Svjetske turneje i koncerti kao ispit krajnih granica fizičke i psihičke izdržljjivosti.
Neutaživa glad glazbene industrije, manageri i ugovori koji obvezuju na konzerviranu mladost, neiscrpnu energiju i glas koji će uvijek ponovno opravdati/zaslužiti status mega-zvijezde.
Izmišljene, prenapuhane karizme.
Umor, kronična iscrpljenost, usamljenost, strah i trema...
Partneri, djeca i roditelji - nusprodukti privatnog života zapisanog negdje na marginama itinerera i dnevnih planera.
Ljudi od krvi i mesa pretvoreni u voštane figure.
Slabosti i osobna potonuća pod povećalom medija pretvoreni u javne skandale i trač rubrike.
Život pretvoren u grotesknu pozornicu s reflektorima koji se nikada ne gase....
Pitanja kao plimni valovi koji polako preplavljuju svaki kutak psihe: "Je li vrijedilo? Je li se moglo sačuvati nešto, barem djeliće sebe?...
O, da! Slava je stoglava zvijer koja jede vlastitu djecu. Polako, ali temeljito. Iz njezine ljepljive mreže umaknu samo oni najjači i najhrabriji.
Jacko, Amy i Whitney, na žalost, nisu bili među njima. A nevjerica, tuga i sve prolivene suze ovog svijeta neće promijeniti činjenicu da su svoj božanski talent položili na žrtveni oltar slave, koja ih je najprije stvorila, a potom pregazila i sahranila.
Post je objavljen 17.02.2012. u 15:11 sati.