Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lajavakuja

Marketing

vjesnik hrvatskog proljeća

evo sam se našla u jednom velikom trgovačkom centru. da ne bi bilo i tračka sumnje, pohodila sam ga svojevoljno bez prisuća preparata farmaceutske industrije, opojnih droga i alkohola. tek obična smjesa kofeina i nikotina dovoljna da me digne iz bespuća ove smešne zbilje u kojoj, kak je mogel pretpostaviti i mali Ivica, idemo čas lijevo, čas desno i svi pijani bez kapi alkohola. mrzim grr nadpolovične većine i umišljene veličine što je jedno te isto, a trenutno kaj da je prošel neki blitzkrieg i u samo malo, litl faking dana teška me spoznaja predmnijevana obuze potkrijepljena činjenicama suštim i tustim kako se i opet radi dil tamo gdje se ne bi smio, o sveca mu gdje svi ti rastu i zašto konačno ne uvenu.
no, sada neću o tome nego o ovome što sam začela, a to je šetnja i kupnja u trgovačkim, montažnim centrima u kojima trenutno možete kupiti neke stvari domalo po cijeni koju realno vrijede. pa sam tako kupila šal koji je bio 274 kuna za ciglih dvadeset, a s obzirom da nije običaj cijenkati se tamo, nisam išla dalje dolje iako je stvarno dolje bolje.
i dok sam tako pustošila last cijene guštajući osjećaj neke virtualne prednosti i dobiti, zađoh prvi puta u zahod. tamo obitelj previja bebu na za to predviđenom mjestu. sjetih se davnih dana kada smo ta previjališta viđali samo izvan granica lijepe naše, pa smo se divili kako su na zapadu uviđavni i kako misle na sve. doista misle. ima i zahoda za invalide, papirići se uredno domeću, vodica curi, šamponček napunjen, a sve garnirano kontinuiranim mirisima limuna, naranče, pa čak i grožđa. nisam sigurna je li hektor, izabela ili nešto treće, no nije se štedilo. naravno, jer ljudi koji kupuju moraju imati popratnu logistiku, te me ne bi čudilo da se uskoro ne uvede i neki korner u kojem bi se parovi, ako im se između dvije kupovine prohtije, lagano ili žestoko poševili. Dakako, nedostaje još i stol za rađanje, a zašto ne i kada, jer to je puno prirodnije i kul. nakon poroda u kadi bile bi predviđene babice centra koje bi pričuvale i možda podojile friškog budućeg kupca, a majka bi za to vrijeme nesmetano dovršila kupnju.
al ono kaj je posebni zajeb i što je totalno iznekontrolirljivo (haha koja riječ?!) jest glazba. Jer dok kupujemo gaće, šalove, majice, burek i slične pizdarije cijelo vrijeme nam pjeva Vaya Con Dios. E jadna moja Vaya što te snađe. Jedno popodne, za stolom od pleksija, na stolicama od pleksija, neki dečki u kravatama i odijelima potpuno predani poslu pod kreditima s nejačadi i uncavim ženicama doma odlučiše: pod Vayom se najbolje kupuje. kaj se mene tiče dobra je i zdenka, zdenka vučković

Post je objavljen 15.02.2012. u 18:39 sati.