Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tresnjevacka-mjesecina

Marketing

Malo me struh...

Dok kiša vani lijeva kao iz kabla i mene je malo opralo sve u zadnje vrijeme. Peru me razni strahovi, koji su vjerojatno većinom neopravdani i sasvim normalni, ali su mene svejedno dobrano primili.

Počinjem se užasno bojat svega što život nosi, i da preciziram, ne bojim se kakav će bit Klinjo u budućnosti, ne bojim se kako će on obavljat svoje životne uloge muža, oca, ljubavnika, prijatelja - jer znam da će biti savršen u tome. Postalo me strah mene same. Postalo me strah kakva ću ja biti u toj budućnosti. U zadnje vrijeme imam užasan strah da u svemu pretjerujem, da sve što želim u životu je nerealno. Kada malo pogledam oko sebe, situacije su sve gore. Ljudi nemaju novaca, nema posla za mlade ljude, sve manje perspektive oko nas...

Ali... ali, ja i dalje želim vjerovati da će kroz koji dan, tjedan, mjesec, pa i godinu biti bolje. Želim vjerovati da nećemo propasti, nestati. To bi stvarno bilo okrutno. Želim vjerovati da iz ove situacije moramo izaći bolji i jači. Želim vjerovati da to što sanjam o kućici iz snova, puno djece, svom voćnjaku, crvenom javoru nije samo san i puko pretjerivanje. Ne želim vjerovati da pretjerujem i da je to sve nemoguće. Jednostavno ne želim.

Ne želim vjerovati da nikad neću ostvarit svoje snove, da ću biti sretna ako uopće posao nađem. Pa kvragu kako možemo propasti kao društvo kao država ako imamo toliko mladih koji su sposobni raditi?!? Zar nas stvarno žele otjerati u druge zemlje?!? Ne želim se ispričavati ni pravdati nikome ako želim ostat u svojoj zemlji pa ma kako teško bilo. Umorna sam više od pravdanja sebe svima. Ne želim se više pravdat zašto mi nisu bitne godine za voljeti nekoga i imati obitelj s njim, ne želim se pravdat što mi je normalno da u ovim svojim godinama želim biti majka, ne želim se pravdat nikome što ne želim otići iz ove zemlje, što želim imati nešto svoje. Jednostavno ne želim više.

Možda pretjerujem, možda sam nerealna, ali to je jedino što me tjera dalje. Ne želim dopustit da me uvjere kako ništa od mojih snova nije moguće.

NE DOPUŠTAM!

I ne znam hoću li uspjeti, ne znam hoću li uvijek biti Klinji najbolja žena, našoj djeci najbolja majka, ali svečano OBEĆAVAM da ću se truditi do zadnjeg dana svog života davati maksimum. A život neka pokaže što nam je suđeno!

Čekam spremna i ne idem nigdje :-)

Voli te tvoja mjesečina!

Post je objavljen 27.08.2012. u 00:53 sati.