Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zrnastestrukture

Marketing

Oproštaj od 27 godine

Zadnji sam dan stara točno dvadeset i sedam godina, za par sati taj će se broj povećati, nije to ništa kobno, ništa uznemiravajuće, niti ništa što bi me činilo drugačijom, uvijek sam ista, ni dijete, ni odrasla, znam da je bitan moj duh, a on mi govori da vrijeme ne znači ništa. Oduvijek sam voljela biti ovakva kakva sam sad, nasmijana, vrckasta, tragačica i skupljačica snova. Svaki dan pokušavam učiniti dobro ljudima oko sebe, no s godinama sam naučila da kad činiš dobro često te ljudi žele povrijediti, ljudi misle da ništa nije besplatno, da ne postoje dobri ljudi, ljudi koji čine nešto ne tražeći ništa zauzvrat, kad sretnem takve ljude, njima dam još veći dio sebe, njima je on potrebniji no meni. Smatram se sretnom osobom jer sam od malih nogu znala tko sam, i jer sam se uvijek trudila otkriti sebe, samoj sebi, bila sam istraživač, i takva želim ostati. Nije istina da nam drugi ljudi ubijaju snove, da nas oni maknu s puta, to je laž, to je samoobmana, to samo znači da nemamo dovoljno snage, hrabrosti, želje biti bujica, a ne se prepustiti bujici. Istina je da je najteže pronaći put prema samome sebi, ali to je i najljepše putovanje.
Često ljudi brkaju egoizam, samoljublje s iskonskom potrebom koja nas usmjerava ka nama samima, ka ljubavi prema sebi, prema biću, prema zahvalosti što si dopuštamo biti posebni i svoji, i što to posebno i svoje dijelimo s drugim ljudima, a oni su isto tako posebni, i isto tako tu posebnost daruju nama.
Eto kad čovjek to ne shvati, kad je egoističan, iskompleksiran, nikad neće moći voljeti nekoga, jer uvijek će mu druga osoba biti potvrda njegove vlastite važnosti, on mora biti centar nečijeg tuđeg života da bi se osjetio posebnim i bitnim, to je žalosno, ali čovjek ne može i nema pravo suditi drugome, niti drugoga mijenjati, uvijek moramo krenuti od sebe...

Ako želiš promijeniti odnos na koji se drugi ponašaju prema tebi, najprije bi trebao promijeniti odnos na koji se sam ponašaš prema sebi. Ne naučiš li voljeti sebe, u cijelosti i iskreno, nema načina da možeš biti voljen. Međutim, jednom kad postigneš tu fazu, budi zahvalan za svaki trn koji drugi možda bace na tebe. On je znak da ćeš ubrzo biti obasut ružama.



Uvijek dan prije rođendana pomislim što sam još mogla učiniti, napraviti, što bih danas mogla, prije no što mi stigne jedna druga nova godina, jer meni je moj rođendan zapravo nova godina, jedan mali početak, ovako u veljači zaokružim jedan lijepi period pa zaplovim u drugi.
Danas sam naravno posjetila knjižnicu, to mi je najdraže mjesto na cijelome svijetu, knjige koje me uvijek ispočetka čekaju i kojima se predajem, mislim to je obostrana predaja.
Smijala sam se i smočila noge u onim užasnim čizmama, koje su dakako fejk ugg, i pjevušila danas sam luda, od Josipe Lisac, kojoj je danas by the way rođendan, ali ne samo njoj, danas je rođendan i velikom glumcu kojeg obožavam Relji Bašiću, našem gosponu Fuliru. Volim uvijek ispočetka istraživati tko je sve vodenjak poput mene, i baš me briga tko vjeruje ili ne vjeruje u horoskope, to nema nikakve veze s time, to ima veze s karakteristikama određenih znakova, i istina je da je najviše glumaca i istinskih umjetnika vodenjaka, zašto je tome tako, s time se ne zamaram, ali tako je, kome pravo, kome krivo. No na današnji dan je i umro jedan veliki čovjek, umjetnik Zlatko Crnković, kakav je on glas imao, kako je nosio poeziju, eh, no to je nužan balans. Jedni se rađaju, drugi umiru, svejedno pamtit ćemo ga.
Sve u svemu dobra je bila ova dvadeset i sedma, imala sam nastup ''Pod starim krovovima'' kultnom mjestu, gdje je sniman taj brilijantan film Tko pjeva zlo ne misli, i onda shvatim da je kod mene sve to povezano, sve je puno čuda i lijepo je. Mozaik napreduje, ima raznih boja, raznih oblika, može li čovjek poželjeti više ?!

Ma eto pozdravljam ovu 27-dmu godinu, ona je baš takva kakva je trebala i biti, dobra je, prihvatila sam je
sa svim nijansama. A sad idem dalje ka novim spoznajama, prepuštam se sebi, jer znam da sam ja jedina osoba koja može izvesti moje ja na pravi put, onaj za koji sam rođena.


Svemir je jedno. Sve i svi međusobno su povezani nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo u nijemom razgovoru. Ne naudi. Budi suosjećajan. I ne govori nikome iza leđa - čak ni naizgled nedužnu primjedbu! Riječi koje izađu iz tvojih usta ne nestaju, nego bivaju zauvijek pohranjene u beskonačnom prostoru i vratit će ti se kad za to bude vrijeme. Bol jednog čovjeka sve će nas povrijediti. Radost jednog čovjeka u svima nama izazvat će osmijeh.

Ovaj je svijet kao snježna planina s koje odjekuje tvoj glas. Štogod kažeš, dobro ili zlo, nekako će ti se vratiti. Stoga, ako postoji netko tko gaji loše misli o tebi, kažeš li slično loše stvari o njemu, samo ćeš pogoršati situaciju. Naći ćeš se zarobljen u pakosnom krugu zlobne energije. Umjesto toga, četrdeset dana i noći govori i misli lijepe stvari o toj osobi. Po isteku tih četrdeset dana, sve će biti drugačije, jer ćeš ti u svojoj nutrini biti drukčiji.


citati iz knjige : Četrdeset pravila ljubavi : Roman o Rumiju
Elif Shafak



Post je objavljen 14.02.2012. u 21:21 sati.