Kroz kosu ste si prstima prolazili, usnama usne dodirivali na svježem mirisnome povjetarcu, nogama u mrzloj vodi do koljena.
O tome sada samo razmišljati možete dok omotani plavim pipcima od jedinica i nula izgrađenih, tonete u duboko plavetnilo. Mišićave plave ruke prošarane venama kroz koje život ne teče već struja i laž vas vuku, kidajući sa vas ono što jeste.
Sitni balončići vašeg posljednjeg zraka na krvavoj i masnoj površini početak je vašega kraja. Prema spiralnoj bjelini ste se uputili, a sada samo u tami tapkate.
Istrgnuti se više nećete jer zubi su i bodeži njihovi duboko u vama. Obećano vam je a kasnije slagano.
Bijeg ne dolazi u obzir jer lanci su njihovi preteški a ćelija je vaša od slika i melodije satkana, tako svjetla, predivna i raskošna u svojoj laži i iluziji.
Svaki pokret vaš njihov je, svako sjećanje je njihovo dok vama samo davno izgubljena svijest je.
Vi istinu više zboriti nećete niti smijete jer sada samo za prokletu laž znate.
Na kraju ćemo iz opipljivoga o vama učiti.
Post je objavljen 14.02.2012. u 17:18 sati.